Iza zatvorenih kapaka

Svakog jutra i večeri susjed Tiago šeće svoja tri maltezera. Ponekad me budi njihov piskavi lavež, ali češće sam u to doba još budna i pišem svoj roman. Između sedam i osam teta Izabela zove me na doručak i tada dan može početi. Ili možda završiti, jer većinu sati prodrijemam.

naslovna-nevenka-pupek

U šetnju i na plažu odlazim tek kad je sunce blizu zalaska. Često na svojim šetnjama sretnem susjeda Tiaga koji me uvijek veselo pozdravlja. Njegovi bijeli psići pritom mi skakuću po nogama tražeći da ih mazim. A susjed uvijek ima za podijeliti neku anegdotu, neki doživljaj. Razgovor s njim najsvjetlija je točka mog dana. Redovno se iz njegovih priča zametnu u mojoj glavi rečenice i odlomci koji pokrenu moj roman u novom smjeru.

Na ispražnjenoj plaži razmatram svoje likove u mislima. Toplina pijeska, cvrčci i barke koje kreću u ribolov daju odmak od kucanja sata u mojoj sobi i zvukova iz kuhinje. Često usput nažvrljam i neku pjesmu u poljima križaljki požutjelog enigmatskog časopisa koji  stalno vučem sa sobom:

Iz zatvorenih škura

Iza zatvorenih kapaka

Njena ljepota hrani

leteće ribe

I štakore

Glavna junakinja mog romana nikada nije pisala pjesme. Voli se sunčati i ima dobro plaćen posao u marketingu velike kompanije. Moj glavni junak šeće svog irskog setera u neodređena vremena kada susreće moju junakinju. On nije simpatični penzioner poput susjeda Tiaga već mrzovoljni muzičar koji svira u noćnim klubovima.

Majka moje glavne junakinje moli krunicu svaki dan i odlično kuha. Između nje i moje tete nema nikakve razlike.

U svakom poglavlju romana pojavljuju se leteće ribe i štakori. Štakori trčkaraju po stanu mog junaka i grizu njegove autorske pjesme i gitaru. Leteće ribe skrivaju se po ormarima, ladicama i torbicama moje junakinje. Njena majka tuče ih valjkom za tijesto ili kuhačom.

Kukci su posvuda čak kada ih i ne spominjem. Skrivaju se u znakovima interpunkcije kao ose, mravi ili štrige.

Ne znam još kakav će biti kraj mog romana, ali sigurna sam da će u zadnjem odlomku proći gospodin s tri bijela psa. Sve mi se više čini da on ustvari piše roman, a moje ruke samo tipkaju.


Priču napisala:

Nevenka Pupek

Objavljeno po preporuci Ane Gord koja vodi blog Act Nocturnal.

Posted on 21. septembar 2016., in Preporuka, Priče i pesme. Bookmark the permalink. Ostavite komentar.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: