Merilin Monro – žena koja je volela knjige i koja je mnogo, mnogo čitala

Daleke 1926. godine rođena je Merilin Monro, glumica i ikona ženske lepote. Da nije svoj život završila tragično te davne 1962. godine, danas bi slavila svoj devedeseti rođendan. Pre nekoliko dana, slučajno sam naišla na jedan lep sajt http://citajknjigu.com/, sa veoma puno lepih tekstova. Među njima, pronašla sam i priču o životu ove lepe glumice, sagledanu iz sasvim novog ugla. Sasvim je prikladna za današnji dan. Za sećanje na nju. Pročitajte je…

10313827_764576503596544_5867000052509484468_n

Marilyn Monroe – žena koja je voljela knjige i koja je mnogo, mnogo čitala. Jeste li načitani kao Marilyn Monroe?

Današnja je priča i o knjigama, piscima, izdajama, prijateljstvima, inspiraciji, piščevim blokadama i jednoj ikoni. Ikona je jedna žena snažne volje koja je promijenila mnogo a da za to, tek posljednjih desetak godina dobiva hvale i zasluge iako je od njene je smrti prošlo više od pola stoljeća. Ona je i danas nesumnjivo simbol lijepe i seksi žene ali je otvaranje arhiva, nalaženje dokumenata i u neku ruku liberalizacija Hollywooda u kojem više ne vladaju diktatori, te progovaranja ljudi koji su danas prestari da bi ih mogao progutati mrak, dalo milijun novih podataka, otkrića pa se cijela slika o Marilyn Monroe promijenila. Ovo nije samo priča o knjigama i ženi koja je obožavala čitati već i o zlatnom dobu Hollywooda koji je ispod sjajnog zlata imao mnogo mračnih priča. Ako vas zanima i imate strpljenja, pročitajte priču o jednoj strastvenoj čitateljici jer su neki komadi i triler i krimić, romatični roman i saga.

Kako je Norma uz pomoć knjige izmislila Marilyn!

Hrabra i pametna, sposobna i vrijedna, talentirana i genijalna glumica, vješta poslovna žena, odlična producentica i scenaristica, žena o kojoj je napisano preko tisuću kojekakvih knjiga i danas je predmet istraživanja a njena nagla smrt, u neobičnim okolnostima, ljubavna veza s Bobbyjem Kennedyjem, traljava policijska istraga i mnogo laži isprela je jedan od najvećih mitova 20. stoljeća u filmskom svijetu. O nikome nije napisano toliko laži kao o njoj, o nikome nije plasirano toliko neistina u knjigama u kojima svatko “zna” pravu istinu. Uostalom, sva sila dokumetaraca, igranih “biografija”, “knjiga koje napokon otkrivaju” i kojekakvih napisa i dalje možda dižu gledanost i tiraž ali i pokazuju svu glupost tabloida i da baš svatko može napisati knjigu o nekome.

Neki vole njenu ljepotu a neki ranjivost i nježnost koju je skrivala ispod teške filmske šminke. Njena slika, prema van, bila je i ostala jednim od najboljih projekata u vrijeme kada marketing i P.R. nije bio kao danas. Jednom je pitala Trumana Capotea, svog prijatelja,  – “ako te ikada netko pita kakva sam bila, što sam bila, što bi rekao?” On je odgovorio – “uh, morat ću razmisliti” i to nakon razgovora o popularnosti Elizabeth Taylor koju su cijenili više. “Obje imate drugačije glasove (Tayloričin je bio meketav) i obje nosite srce na rukavu” rekao je ali Marilyn je bila daleko kompleksnija nego bi to itko (tada) pomislio. Tada su već svi u Hollywoodu znali da je pametnija, talentiranija od Taylorove ali je ipak bila potplaćena, necjenjena i nepoštovana,  a njena je pamet bila dobro čuvana tajna.

Capote je želio da Marilyn u “Doručku kod Tiffanyja” glumi Holly po kojoj je i napisao taj lik (siromašne djevojke koja dolazi u veliki grad) i bio oduševljen njenom audicijom. Ulogu je dobila Audrey Hepburn. Željeli su da igra Baby Doll ali je ulogu dobila Carrol Baker. Kada je Maria Schell odigrala u “Karamazovima” Grušenku jedan je kritičar rekao “a sad zamislite kakva bi Grušenka bila Monroe” Bila bi idealna, sjajna!” Da je barem imala priliku. Ismijavali su je jer je pročitala Dostojevskog. Istovremeno, ljudi koji su je poznavali godnama poput njenog šminkera, nekih fotografa, kolega i književnika, muževa i svekra Millera, znali su da je Marilyn krhka, hipersenzibilna i pametna žena. Režiser Joshua Logan rekao je kako nakon što je upoznao Marilyn prvi puta vjeruje da netko može biti obrazovan i bez velikih škola. Ali, Hollywood tog vremena bila je arena, sve se vrtilo oko novca i zarade, najveći studiji podmetali bi i šurovali ne bi li napunili blagajne. U takvom svijetu mnogo je ljudi izgorilo, glumci su padali od iscrpljenosti, završili u bolnicama, razboljevali se, propili se, umirali mladi… Zanimljivo je kako vrijeme zaista radi u korist nekim ljudima iako je neke urbane mitove teško razbiti. Kada se balon koji je studio napisao, zajedno s tabloidima, oko Marilyn ispuhao, počela se pojavljivati istina. Da, imala je užasno djetinjstvo i da, nije imala sreće s muškarcima. Da, imala je aferu s JFK-om kao i mnogo glumica tog vremena jer ovaj je bio predator poput oca pa bi ih “prebacio” mlađem bratu a ovaj – najmlađem bratu. Bobby se zeznuo s jednim – bojao se svoje (plodne) žene Ethel ali, zaljubio se u Marilyn. Želio je nježnu i prekrasnu glumicu koju su čak i neki članovi obitelji prihvatili kao Bobbyjevu curu (postoji pismo) ali se bojao gubitka položaja, moći, utjecaja na bratovu karijeru a danas se zna kako je petljanje s mafijom samo ubrzalo njihove tragične krajeve. BIla su to druga vremena.

Kada je došla u Tvornicu snova, Marilyn je bila mlada djevojka koja je strašno mnogo učila i od modela relativno brzo došla od glume ali – filmske. Potom je dobivala glavne uloge i imala plan. Poznavala je mnoge književnike i kao strastvena čitateljica mnoge cjenila, pročitala tonu knjiga i s mnogima prijateljevala. Bellow je s njom bio oduševljen, Norman Roston i njegova žena do smrti su joj bili prijatelji, Jean Paul Sartre obožavao ju je i želio da glumi u filmu (za koji je napisao scenarij), “Freud” i to nimalo laku ulogu – histerične pacijentice. Imala je čvrstu namjeru glumiti u Shakespearovoj Lady Macbeth i iako je dobila Zlatni globus, Donatella, Kirstalnu zvijezdu i mnoge nominacije za posljednja tri filma, sigurno bi je nagradili za “Something’s Gotta Give” da je film završen i da je prije toga nisu – ubili.

Prvo, moramo podsjetiti, Marilyn Monroe se izgovara “meri-lin” a ne “Merlin” (to je čarobnjak, ne?) a korijeni ovog krivog i uvriježenog “čitanja” su u jugo transkripciji kada je i sirota “ejva” postala “ava” (Gardner), kao i niz drugih imena koja su krivo “preveli.”

Nije mogla u školu pa je sama učila i čitala

Rođena je 1. lipnja 1926. (ove bi godine navršila 89 godina) u Los Angelesu, otac je nju i majku napustio kada je Norma Jean bila beba a majka je bila religiozni fanatik i psihički bolesna žena. Kao mala Marilyn tj. Norma je nastupala u radio drami a bježeći, kao i toliko drugih mladih ljudi, u kino zavoljela je čaroliju filma. Kada je malena imala tri godine majka, koja je radila na filmu kao tehničarka, dobila je živčani slom i završila u ludnici jer su žene u njenoj obitelji oboljevale od sifilisa (koji je prelazio i s majki na djecu). Malu je sifilis preskočio ali je ludilo njene mame uništilo Normino djetinjstvo –  pala je pod državnu skrb, selili su je od jedne do druge udomiteljske obitelji, sve skupa 11 obitelji a dvije je godine provela u sirotištu u Los Angelesu. Imala je jednu dječju knjigu i jednu knjigu molitvi koje je vukla sa sobom od doma do doma i mnogo snova koje je odlučila ispuniti.

Udala se sa 16 godina 1942. za sina susjede, Jamesa Doughertyja (kasnije policajca kojem je druga žena zabranila da ikada ide u kino i pogleda film bivše žene) a kako bi se riješila državne skrbi i s čvrstom namjerom da nikada više ne bude gladna, prljava i bez odjeće. Radila je u tvornici Radioplane Company gdje su žene pregledavale padobrane za vojsku, jedan je vojni fotograf radio reportažu i ženama koje pridonose ratnim naporima i – zvijezda je rođena. Ubrzo je Norma skratila kosu, obojala je u plavo, počela raditi za modnu agenciju. Čim je mogla, počela je raditi na sebi. Kada je dobila, nakon niza snimanja reklama i modeliranja, prvu priliku, potpisala je 1946. ugovor sa filmskim studijem 20th Century Fox i dizala se rano ujutro dok su ostali “klinci” pod studijskim ugovorom spavali. Tri sata glume, kratki ručak pa sat plesa, sat mačevanja, sat pjevanja i sat jahanja. Dizala je utege i trčala kada nitko nije joggirao, surfala i skijala na vodi. Zdravo se hranila. Prakticirala yogu koju je naučila od Indre Devi, indijske zvijezde koja je za klijentice imala i Oliviu de Haviland, Gloriu Swanson, Elizabeth Arden i Gretu Garbo.

Prezirala je plastične operacije, pila samo šamapanjac, uglavnom čaj, kavu ili vodu jer je imala kolitis a s druge strane nikada ni o kome nije izrečeno toliko laži, fingirano toliko fotografija i napisano toliko gluposti.

Čitala je kao manijak i učila da bi nadoknadila školu a i jer je obožavala čitati. Uvijek žalila što nije mogla studirati alije išla na predavanja na UCLA iz književnostii umjetnosti. Čitala je sve, od klasika, modernih američkih pisaca i dramatičara, antičke književnosti, Rusa, voljela je poeziju ali je čitala i knjige o psihologiji, anatomiji, religiji, biografije… Ako je Oprah nedavno otkrila Americi “Anu Karenjinu” na naše zaprepaštenje možemo samo zamsliti kako bi se Marilyn tome čudila.

Od svih je mladih modela i manekenki snimila najviše reklama i reklamirala najviše proizvoda; prva je najfotografiranija žena na svijetu, prvi je seks simbol koji i pola stoljeća nakon smrti mami uzdahe (i Mae West, Betty Grable i druge pale su u zaborav), žena koja je ostala u kolektivnom sjećanju kao tip plave i glupe seksi žene. To je bila uloga koju je sama odabrala kako bi se probila u svijetu filma i pažljivo osmislila sve, uz pomoć – knjiga. Potpisivala se kao Zelda Zonk, Faye Miller i kojekakvim duhovitim imenima a za filmsko ime smislila je Jean Adair. U studiju su joj predložili Marilyn pa je za prezime uzela bakino, Monroe. Marilyn Monroe postala je službeno tek 1956. kada je već bila slavna. Imala je 166,67 i 53 kile, mjere su joj bile, studio je tvrdio 93.9-58.4-91.4 a garderoba je zapisala 88.9-55.8-88.9, nogu 38-39. Daleko od plasiranog kako je bila “debela”. Dapače, njen je struk bio uži od tadašnjeg prosjeka Amerike a i brojevi onda i danas se, u mjerama razlikuju o čemu je isto pisano ali bila je skladno građena i s oblinama. Nije bila “debela” a ni mršava. Imala je božanstveno tijelo ali i pamet.

Bila je konstantno potplaćena: u filmu “Muškarci više vole plavuše” Jane Russell platili su za isti film deset puta više; za posljednji “Something’s Gotta Give” dali su joj 100.000 a Deanu Martinu pola milijuna dolara dok nije okrenula ploču. Taylorici za “Kleopatru” milijun. Ali, na kraju je zaradila milijun, jer je “20th Century Fox” prvo Marilyn dao otkaz a onda je, četiri dana prije smrti ponovo zaposlio i platili bi joj milijun za dva filma jer je samo ona mogla spasiti posrnuli studio “20th Centruy Fox” od bankrota. Marilyn je nosila novac u kino blagajne. Ona je bila “zlatna koka” Foxa i američkog filma. Smatra se da su sve skupa na njoj zaradili tadašnjih 200 milijuna američkih dolara. Samo na njoj! Ili – jedino na njoj?

20th Century Fox

Darryl F. Zanuck, šef “20th Century Foxa” žene je doživljavao kao meso. Svim je glumicama želio lupiti žig da su njegove, Foxove i jedino ga je zanimalo da filmovi pune blagajne. Marilyn nije razumio, smatrao je da je glupa i bez veze i lako zamjenjiva što je mislio i za većinu “svojih” glumica. Ali, ova je imala plan. Proučila je anatomiju i naučila kako funkcionira tijelo. Iz knjige “The thinking body” je usvojila nekoliko stvari – glas, disanje, držanje tijela i hod. Zato je u sceni filma “Niagara”, jedinom u kojem je glumila zlu ženu (ako ne zanemarimo “Dont’ Bother To Knock” iz 1952. u kojem sjajno glumi poremećenu dadilju), promijenila filmski svijet. Hoda od kamere, snimaju je s s leđa i nitko nikada nije tako hodao. Nitko, nikada.

Katapultiralo ju je nešto drugo. Odjednom su, 1952. osvanule fotografije koje je snimila 1949., za honorar od 50 dolara. Hugh Hefner objavio ih je u svom “Playboyu” i – reakcija “svijeta” je bila strašna. Ona se nije sramila, nije se ispričala i nije joj je bilo žao. Rekla je samo, “bila sam gladna”. Istina, to je bilo vrijeme buđenja puritanske Amerike, počelo se pričati o seksu i seksualnosti, obline su se vidjele u modi, kupaći kostimi su postali kraći i laganiji, a ljubav, putena, pojavljivala se u glazbi, knjigama i naravno filmu. Osim toga javna je tajna bila da svi koji žele ulogu moraju proći “audiciju na kauču” a Marilyn nije o tome, kasnije, lagala. Rekla je, da, jesam, kao i svi.

Zanuck je, nanjušivši novac, naredio svojim producentima da nađu uloge za Marilyn u kojima će biti putena, seksualna, izazovna i lijepa. Glas koji je “izmislila”, hod, pokreti bili su baš to – ona je bila hodajući seks. Svi su znali tko je ona preko noći. Publika je tražila još Monroe, kritičari su spominjali novu Foxovu zvijezdu. A zvijezda je imala ideju da na sebe svrati pozornost i onda, dobije priliku pokazati da je dobra glumica. No, nisu joj dali iz kalupa. Za “Muškarci više vole plavuše” dobila je 50 000 USD a studio je zaradio 25 milijuna!

Hefner koji je na temelju naslovnice stekao bogatstvo nikada joj nije dao ni novčića ni rekao hvala a novac koji je zaradio, zapravo duguje Marilynn kažu.

Marilyn je svakog slobodnog trenutka, u pauzi snimanja, kod kuće radila na sebi, čitala i učila. Imala je knjige, bilježnice i marljivo je sama nadoknađivala manjak formalnog obrazovanja, kako je rekla jedna prijateljica, “vukla je knjige sa sobom kamo god bi išla i čitala je neprestano”. Zato je nedavno, a nakon što se po američkim medijima počelo pisati kako je Marilyn bila izuzetno pametna i načitana žena i izvrsna glumica, potcjenjena i s potpuno krivom slikom u javnosti, u jednoj knjižnici postavljen natpis – “Jeste li načitani kao Marilyn Monroe?” i – priča se počela otpetljavati.

Načitana Marilyn

Šefove studija nije imali zanimalo znanje, učenje glume van onog filmskog a ni i poslovne ideje. Tek kada se Marilyn počela buniti zbog stereotipnih uloga krenula je priča kako je nepouzdana, da ne zna tekst i kasni a svi su filmovi snimljeni na vrijemei u okviru budžeta. Drugi se puta udala za tada već umirovljenog i po nekima najslavnijeg Yankeea i baseball legende Joea DiMaggia koji je želio imati ženu koja bi ga čekala s cannelonima kod kuće. Dvanaest godina stariji Joe mrzio je slavu i mislio je da će se i njegova prekrasna žena povući s filma kao što je on s terena. Uz to je bio dominantan, dosadan, ljubomoran, agresivan, počeo je i piti i brak je pukao nakon devet mjeseci. Ipak su ostali bliski sve do kraja njenog života, pomogao joj je naći kuću, kupiti namještaj i neki tvrde da su se ponovo trebali vjenčati ali to je sad već peta priča. U ubrzanim posljednjim mjesecima njena života kada se borila s tugom, razočarenjima i Foxom uspjela je na kraju ostvariti svoju ideju ali… Studio je napokon prihvatio Monroe kao neovisnu producenticu i glumicu prve klase, DiMaggio se, izlječen (od alkohola i napada bijesa) i dalje zaljubljen u Marilyn nastojao približiti kao nov čovjek. Odlučio je promijeniti i svoje interese (a to je bio zapravo samo jedan, baseball), pa je čitao i učio i dolazio k njoj. Čitali bi poeziju koju je Marilyn razumjela i sama pisala i koja mu je mogla objasniti “što je pjesnik htio reći.” Svakako, Joe bi je zaštitio od Hollywooda, Bobbyja Kennedyja, Strasbergovih i psihijatra Kriss i Greensona. Zgodna je priča kako mu je poklonila, na početku braka zlatan medaljon s ugraviranim citatom iz  “Malog princa”: prava je ljubav vidljiva srcem jer bitno je očima nevidljivo” a ovaj je pitao “što do do đavola znači?” Čitala je Flauberta i voljela “Gospođu Bovary”, čitala je Conrada i Becketta, Sherwooda Andersona, Dreisera, Hemingwayja, Steinbecka a on sportske stranice u novinama.  Voljela je “Na putu” Kerouaca a Joeu su to bili bitnici koje nije razumio. Ipak, izgleda da je ponovo zadobio ljubav žene koju nikada nije prestao voljeti. Otputovali su na Floridu, proveli zajedno Božić, odletila je u Meksiko, u rujnu je trebalo nastaviti snimati film, bila je zdrava i pila samo par tableta za spavanje. To je sve.

Svi znamo priču kako je nakon njene smrti on zatražio tijelo, organizirao pogreb, dao da je se odjene u najdražu zelenu Pucci haljinu i nisu ni on ni njena financijska savjetnica dozvolili da itko iz filmskog svijeta dođe blizu (Sinatra je pobijesnio). Dvadeset je godina Joe slao pola tuceta crvenih ruža na njen grob, tri puta tjedno i nikada nije govorio o njoj u javnosti. Nakon toga uplaćivao je novac u jednu humanitarnu udrugu za djecu jer je mislio da bi joj to bilo draže. Dok nije umro 1999.

Arthur Miller

DiMaggio nije prestao voljeti Marilyn čak ni kada se ona zaljubila u Arthura Millera, poznatog i briljantnog američkog dramatičara koji je dramom “Smrt trgovačkog putnika”, svojom drugom uspješnom dramom, osvojio Pulitzera. Miller i Monroe su se sreli 1950. i imali flert a on je odmah osjetio “leptiriće” i – pobjegao. Bio je oženjen, imao je niz loših predstava i komada i dok se nije razveo nije dolazio blizu Marilyn koju nije mogao izbiti iz glave. Ona je u međuvremenu razvrgla ugovor s Foxom i iz Hollywooda preselila u New York, počela pohađati satove glume u slavnom Actors Studiju i s Miltonom Greenom, poznatim fotografom, osnovala produkcijsku kuću “Marilyn Monroe Productions Inc.” Živjela je između New Yorka i imanja obitelji Green, ona i Milton su snimili niz foto-sessiona a istovremeno tražili dobre scenarije za produkcijsku kuću. Bila je druga žena koja je osnovala vlastitu produkciju, poslije Mary Pickford. Nakon Actorsa je snimila “Autobusnu stanicu” s Joshuom Loganom, režiserom koji je cijeli tvrdio kako je Marilyn najgenijalnija glumica koju je Hollywood ikada imao i nenadmašna komičarka. Wilder je rekao kako je osim nje samo Garbo imala tu čaroliju ispred kamere i da je neupitno da je njen talent za komediju i glumu bio ogroman. Da je tu, rekao je pred smrt, klečao bih pred njom i preklinjao je da snimimo još jedan film. On je rekao neka se ne obazire na medijska ismijavanja jer čita i Ruse.

Logan je rekao, da, Garbo, Chaplin i Monroe. To su troje najvećih.

Da, mnogi od vas na to kimat će glavom.

Ali, kako to već ide, neki muškarci ponekad spoje svoje neuspjehe s ljubavlju. Takav je bio Miller koji nije imao uspjeha u kazalištu, malo novaca, ženu i klimav brak, dvoje djece prema kojoj je bio distanciran i – ambiciju. Od prvog susreta kada je imala 25 a on deset više, prošlo je pet godina a Miller nije mogao prestati misliti na nju. Svašta se piše ali ovo bi bila istina.

S Kazanom i Millerom ugovorila je sastanak kod producenta studija da uzmu Millerovu dramu a Kazan će biti režiser, a bila je tek glumica u usponu. Šef je odbio jer je Miller već imao pečat ljevičara a Marilyn nije legla na kauč što joj nikada nije zaboravio. Miller i Marilyn su se sreli ponovo 1955. nakon što je on nabavio njen broj telefona i pozvao je van. Nije imala šanse odoljeti Milleru. Strašno uporan udvarač uz to cijenjen kao pametan i talentiran, osvojio je Marilyn. Na premijeri njegovog komada “Pogled s mosta” 1955. upoznala je njegove roditelje. Kada je snimala “Autobusnu stanicu” svaki joj je dan telefonirao, već je zatražio razvod i ponašao se kao zaljubljeni školarac.

“Autobusnu” neki smatraju njenim najboljim filmom a ona se na režisera Logana naljutila jer je i bila izrezao iz filma dugu scenu u kojoj ona objašnjava povijest svog lika. Navodno, maestralna scena ali nju su izbacili šefovi Foxa a ne on a to je trebala biti uloga koja će je maknuti iz uloga plavih glupača. No, ostali su dobri do njene smrti i Logan je do kraja svog života svima tumačio kako je to bila najtalentiranija glumica koju je Hollywood imao i najnačitanija osoba koju je sreo.

Lov na vještice

Millerov je razvod već bio u tijeku, žena ga je izbacila iz kuće, neki tvrde da su već Monroe i Miller bili u vezi, neki da nisu. Svi se slažu da je brak Millerovih bio užasan kada Marilyn nije bila u slici a njegova zaljubljenost samo je ubrzala stvar. Po zakonu morao je biti neko vrijeme odvojen od svih pa je otišao u Reno i tamo upoznao neke ostarjele cowboye i napisao kratku priču o njihovim životima, promašenima, i kako love divlje konje da bi ih prodali za hranu. Priču je objavio književnii časopis a zvala se “Neprilagođeni”, “The Misfits.”

Da je bio lud za Marilyn nema sumnje (iako je to kasnije ublažio) ali i da je bio u grdnoj nevolji, to je činjenica.

Vrijeme je progona komunista, tzv. lova na vještice. Na listi je i Miller koji se morao pojaviti pred američkim komitetom za neameričke djelatnosti, HUAC-om. Tih 1950-ih u Americi je bilo moderno biti ljevičar i odlaziti na sastanke komunističke partije, po stanovima, kućama. Cijeli je niz ljudi iz filmskog svijeta bio na nekom od sastanka bez da su bili komunisti ili čak ljevičari. Kada je počeo progon nastala je paranoja i u Washington su morali svjedočiti glumci, režiseri, scenaristi, dramatičari… svi. Na kraju su nastale crne liste i službeno je zabranjen rad više od 300 ljudi a preko 3000 je izgubilo posao. Neki koji su završili na crnim listama su vrhunska imena tadašnjeh američkog umjetničkog svijeta. Dirigenti kao što su bili Leonard Bernstein, Edward Dmytrik, glazbenik Artie Shaw, pjevačica Lena Horne, diplomati, agitatori za civilna prava, pjevači, ekonomisti, novinari, nobelovci  i znanstvenici kao Albert Einstein, Linus Pauling, matematičar i fizičar Cornelius Lanczos, Oppenheimer (Manhattan Project). Potom režiseri Luis Bunuel, Jules Dassin, Martin Ritt, Orson Welles i Sam Wanamaker (koji je u Londonu kasnije napravio “Globe”), glumci Lucille Ball, Burgess Meredith, Chaplin, Dolores del Rio, Jean Seberg, John Garfield, Edward G. Robinson, Danny Kaye, pisci Bertolt Brecht, Heinrich Mann, Klaus Mann, Thomas Mann, Dorothy Parker, Dashiell Hammett i – Arthur Miller… McCarthy je bio luđak a zbog njega je mnogo ljudi nestalo, ubilo se, umrlo u toj histeriji koja je zavladala Amerikom. Kod nas se o tome nije mnogo razglabalo a cijela je sjajna ekipa umjetnika izbrisana preko noći. Elia Kazan je bio komunist i nesumnjivo veliki režiser ali nikada mu nisu oprostili što je “prokazao” kolege. Na dodjeli počasnog Oscara 1999. pola dvorane nije se diglo – on je cinkaroš, štakor a bio je član KP a uvijek je ostalo pitanje zašto je baš prokazao tih osam – sve od reda talentiranih pisaca, režisera, glumaca i scenarista. Kažu, jer ih nije – volio. Miller nije dao nijedno ime i pozvao se na Peti amandman. Dobio je 500 USD kaznu, mjesto na crnoj listi i izjavio kako mu je jedni plan završiti dramu na kojoj radi i oženiti ženu koju voli. To je bila Monroe i zapravo, tako ju je zaprosio. Njoj je to bilo čudno ali, zaljubljena je pristala.

Objavili su zaruke, pa da će skoro vjenčati a uspjeli su se i civilno i po židovskom obredu vjenčati bez novinara 1. srpnja 1956. Miller se trebao pojaviti pred HUAC-om i Marilyn je protiv savjeta i usprkos pritisaka šefova studija došla u Washington podržati zaručnika. On je trebao i putovnicu koju su mu oduzeli a da bi mogao s Marilyn u Englesku na snimanje prvog njenog filma u vlastitoj produkciji. Danas je sasvim jasno da ga je ona izvukla. Čak je jedan sudac zamolio Millera može li se fotografirati s Marilyn! Predsjednik Foxa, Spyros Skouras je s pola Odbora bio prijatelj i nagovarao je prvo Millera da prokaže sve koji su ikada došli na ikoji sastanak a kada je ovaj odbio dobio je ljubav žene koja se divila njegovoj prinicipijelnosti, poštovanje zajednice ali i ljevičara. I, misli se, pomoć Skourasa. To što je bio u braku s Marilyn na kraju mu je dalo i putovnicu i odbacivanje optužbi i o tome se danas naveliko i otvoreno piše. Njoj je pak dalo – dossier kod FBI-a.

Otišli su za London, počelo je snimanje filma, živjeli su u prekrasnoj kući van Londona, posjećivali kazališne predstave a Miller je o svojim mračnim mislima radio bilješke. Sve što je u njemu bilo, a odlazio je psihijatru, zapisivao je a Marilyn je to slučajno vidjela. Zapisivao je ideje, misli ali okrutne i ružne. Kakve izgovaraju likovi u njegovim komadima.

Laurence Olivier s čijom produkcijom je Marilynina produkcija snimala “Princa i plesačicu” bio je…. hladan. Šekspirijanac i umišljen želio je seks simbol u filmu kako bi naglasio svoje umijeće. Oženjen za mentalno labilnu Vivian Leigh privatno je bio nesretan ali je tada bila trudna pa je nije mogao odbaciti uostalom, oni su bili omiljeni par. Nije ga zanimala metoda glume po Strasbergu ili Stanislavskom i bio je autokrat. A Marilyn i Milton kao producenti imali su svoje ideje oko projekta. Kasnila mu je i sluđivala ga. Rekao joj je da bude seksi a ona nije znala kako da odglumi da je seksi a da ne ispadne karikatura. Uz to, njeno prokletstvo su bili Strasbergovi koji su je užasno iskorištavali i to do mjere da je nakon nje i Oliviera najveći honorar imala Paula Strasberg, samoprozvana učiteljica glume i tamna sjena Marilyn Monroe. Film je završen u roku i unutar budžeta tako da priče o kašnjenu – ne stoje.

Kada je Miller (Marilyn je uspjela zbližiti Millera i djecu), otišao posjetiti klince u Ameriku izbio je novi cirkus – Lord Chamberlaine želio  je u rujnu zabraniti britansku premijeru Millerovog komada “Pogled s mosta” jer ima “aluzije na homoseksualizam.” Skandalizirana cenzurom Marilyn se odmah pridružila “New Watergate Theatre Clubu”, udruzi koja je protestirala protiv miješanja politike u umjetnost. Na premijeri početkom listopada svi su slikali samo nju. Vratili su se u Ameriku i od 1957. do 1960. živjeli su u kući, na imanju, Roxbury a on je pokušavao pisati. Ponovo je morao pred HUAC- u svibnju 1957. ali su mu se napokon maknuli s vrata. Istina je i da Miller nije mogao napisati nijedan pošteni komad. Naravno, godine su mu donijele priznanje ali “The Crucible” drama koju je napisao nakon lova na vještice 1950-ih a na temelju onih progona u Salemu nije bila uspješna. Imao je ideju pokloniti Marilyn, za Valentinovo, scenarij koji će napisati za nju i u kojem će za nju napisati ulogu koja će joj donijeti svekoliko priznanje. Ta se priča, kasnije film zvao “Neprilagođeni”, “The Misfits.” Zapravo, to mu je predložio fotograf Sam Shaw, Marilynin prijatelj koji je došao posjetiti svoju prijateljicu koja je upravo izgubila bebu.

Marilyn je dobro poznavala drame i bila je angažirana u niz pitanja oko civilnih prava, bila je protiv rasizma, segregacije, nije nikada lijepila etikete. Slika na van, znate već, lijepa, plava, seksi, šaputavog glasa, zamamnog hoda… Imala je svoje demone. Kronično nesigurna željela je obitelj, djecu ali je s Millerom imala tri trudnoće i sve tri su završile pobačajima. Nakon vanmaterične trudnoće i ednometrioze i dalje je željela djecu pa su joj ponudili da posvoji djevojčicu. Nedavno je nađeno pismo u kojem Arthuru javlja sretnu vijest ali ne i njegov odgovor.

On je imao dvoje djece iz prvog braka, bio hladan i distanciran otac i koliko god su ga pokušavali opravdati kako je eto, pratio Marilyn na razne premijere filmova i predstava, brinuo o njoj, obilazio razne dodjele nagrada, veselice, rođendane teško da u svoj toj slavi nije uživao. Monroe je bila najpoznatija i najslavnija žena tog vremena, nizala je uspjeh za uspjehom a uspješna žena nije afrodizijak za muškarca koji ima – blokadu. Nedavno su nađene hrpe njenih papira, dokumenata, računa. Najviše je kupovala knjige, najveće račune je plaćala svojoj “učiteljici” glume Pauli Strasberg, psihijatrici u New Yorku pa onda psihijatru Greensonu koji je na kraju i ubio Marilyn. Sve ostalo su troškovi za hranu, kasnije i namještaj kada je kupila svoju prvu (i jedinu) kuću, agentici za tisak, domaćici, odjeća i obuća i slično. Roxbury su kupili novcem koji je Miller dobio od prodaje svoje kuće (27 500 usd) i njenim, ali – više njenim.

Danas kažu da su se Millerovi strašno voljeli i da je to bio brak koji je mogao opstati da Arthur nije bio sebičan i iskompleksiran (i on je išao kod psihijatra, patio jer je otac propao pa su se morali preseliti u sirotinjski kvart a on je morao zaraditi novac za fakultet a uz to j bio očajan učenik) i da ga nije proganjala blokada. Onih nekoliko godina na imanju Roxbury koje su kupili i na kojem je on živio do smrti, pokazuju drugu Marilyn. Kuharicu i domaćicu čiji je dom besprijekoran, za stolom se famozno jelo, posadila je voćke, cvijeće, imala kućne ljubimce, sa sastanka jurila po djecu u školu i s njima do smrti ostala u vezi. Kao i sa sinom Joea DiMaggia. Čitala je što joj je preporučio, raspravljali su o književnosti a on se divio kako je unijela svjetlo u njegov život, naučila ga da voli. Posjećivali su ih pisci i pjesnici i njeni i njegovi prijatelji a s nekima je ostala dobra i nakon razvoda.

Arthur je malo po malo uzimao stvar u svoje ruke, oko produkcije, pa je ulutimatumom zatražio da se odluči – ili on ili Greene. Ona se plačući odlučila za muža. A onda je pročitala njegove zabilješke u kojima propituje je li se trebao oženiti za nju, na snimanju “Princa i plesačice” i kako Olivier o njoj misli da je razmažena kučka… osim toga, kada je sindikat pisaca počeo štrajkati Miller se nije pridružio i ona je smatrala da je izdao svoje političke ideale.

“Princ i plesačica” dobio je mlake kritike kao film ali su jednoglasno kritičari napisali kako je Marilyn bolja od Oliviera. Taj je film ostao jedini koji je snimila u “Marilyn Monroe Production Inc.”  Dio novca koji je dobila od postotka donirala je u zakladu za mlijeko za djecu. Zaradila je samo od tih deset posto, preko 160.000 usd.

Ponude su pljuštale. Osim Sartreovog “Pada” nudili su joj film po dvije priče Tennesseeja Williamsa, Faulknerov “Krik i bijes” ali trudnoće su je iscrpile i željela se posvetiti obitelji a ne filmovima, bar na neko vrijeme. Karen Blixen na svojoj je američkoj turneji poželjela upoznati – Marilyn Monroe. Maugham se veselio što će u TV produkciji Marilyn glumiti Sadie u “Rain”. Film s Mauriceom Chevalierom, sa Sinatrom, američka verziju “Plavog anđela” sa Spencerom Tracyjem, sve je to bilo na stolu pa je odlučila da će snimiti film ili dva a dok Arthur ne završi “Neprilagođene.”

O tome nismo čitali, zar ne?

Wilder joj je poslao opis za film “Neki to vole vruće”. Morala je odraditi “Let’s Make Love” za studio, po starom ugovoru. Film je bio očajno primljen a ona je imala flert s Yvesom Montandom, velikim talijansko-francuskim šarmerom kojeg je preko postelje progurala Edit Piaf a koji je tada bio u braku sa Simone Signoret. Millera su zvali da”popravi” scenarij a zbog njegovog roštanja ulogu su odbili i Gregory Peck, Charlton Heston, Gregory Peck, Yul Brynner pa je Francuz koji nije govorio engleski pristao, na olakšanje studija.

Napokon priznanje i “Neprilagođeni”

“Neki to vole vruće” do danas su jedna od najboljih, a po nekima i najbolja, komedija svih vremena. Namjerno snimana u crno bijeloj tehnici, režisera Billyja Wildera, strpljivog Austrijanca koji je pred nacizmom pobjegao u Ameriku najveći je i njegov uspjeh. Tek danas svjedoci pričaju kako je Marilyn namjerno griješila ne bi li dobila svoju verziju scene. Bila je ponovo trudna i ponovo je pobacila. Osim honorara dogovorila je deset posto od zarade filma a Tony Curtis “samo” pet pa je bila sve samo ne bez novaca kada su je našli mrtvu. Kako nije uspjela promijeniti oporuku a Strasbergovima je ostavila 75 posto nakon što je svim njoj važnim ljudima ostavila novac (za njegu, školovanje djece, zakladu za mamu itd) posljednja žena Leeja Strasberga samo je od “Neki to vole vruće” zaradila 47 milijuna usd!!!!

A onda je krenulo snimanje “Neprilagođenih.” To je danas sjajan film i klasik. Uloge koje su dali i Clark Gable i Monroe su fenomenalne, kao i ona Montgomeryja Clifta. Nedavno preminulom Elliju Wallachu ovaj je film bio odskočna daska a za ulogu ga je odabrala – Marilyn.

Problemi kod Millerovih bili su svima vidljivi. Dvije je godine radio na scenariju i nikako ga nije mogao završiti. Do zadnjeg dana nije znao koji cowboy zadobije ljubav lijepe plavuše i kakav će biti kraj. Pisao je noćima i ujutro dao Hustonu pa su još zajedno prepravljali i onda tik pred snimanje dali tekst glumcima. Miller je bio pragmatičan ali i ekscentrik. Ne uspije li ovaj scenarij, tko će ga ikada više zaposliti? Snimanje je bilo naporno. Režiser John Huston pio je kao smuk, dovukao je na set ljubavnicu, kockao i na kraju je studio pokrio nekih 100.000 dolara kockarskih dugova. Montgomery Clift je bio u očajnom stanju. Vrućina u pustinji Nevada nije padala ispod 42 stupnja snimalo se najmanje šest sati dnevno. Huston je pijan zaspao usred scene. Nije želio nikakvu “metodu” glume već da glumci iskrvare na sceni. Gable je imao 58 godina, na tabletama za dijetu, honorar i masno plaćen svaki dan ekstra pa je zaradio 750 000 usd, kostimi su kasnili, teksta nema… Millerovi su zaradili 500 000 zajedno a samo Miller je od “M.Monroe Production” i za scenarij dobio 250 000 usd. Ekipa se podjelila u dva tabora, izbile su svađe i sve je bilo katastrofa. Marilyn je imala kolitis, imala bolove, nakon pobačaja patila od nesanice i uz sve to imala je napade žuči.

Kasnije se razvio mit o pijanoj Marilyn koja je pila tablete za spavanje sa šampanjcem i alkoholom, koja je bila nepouzdana a svaki je dan bila na setu osim kada se srušila i odvezena je u bolnicu. Gable je inzistirao da sam odradi scene bez kaskadera pa kada konj vuče Clarka, on ga i vuče 120 metara pri brzini od 48 km na sat.  Dva tjedna nakon zadnje klape umro je od srčanog udara i ostavio iza sebe udovicu koja je bila trudna. Naravno, rekla je da je snimanje bilo prenaporno i da je sve kasnilo ali nije mislila na Marilyn. Na krstitke sina pozvala je i Marilyn ali i dalje su tabloidi razvlačili priču kako je Marilyn kriva za Gableov infarkt. Kada se vratila u New York objavila je da se ona i Arthur razvode. Miller je spakirao njene stvari, knjige, papire a je li se već na snimanju zagledao u mladu (i ružnu) fotografkinju Inge Morath ili tek kasnije (kako je on tvrdio) priča je za sebe. U svakom slučaju, njemu je nakon razvoda ostao pas Hugo i kuća u Roxburyju a Marilyn stan u New Yorku.

Miller je bio zapravo, gad. To će se kasnije pokazati ali znao je kako se izvući a na druge svaliti problem. Sve što mu se ikada dogodilo pretvorio je u dramu a sve koje je upoznao pretvorio je u likove. Ružne likove. I nakon progona McCarthyja, što je zauvijek ostavilo traga na njegovoj karijeri, i nakon raspada braka s Marilyn, do gotovo zadnjeg udisaja ostao je zatvoren, prepun tajni od kojih je jedna potresla Ameriku do te mjere da ga je velika većina, ponovo – osudila.

Briljantan, da, talentiran da, ali duboko nesretan čovjek koji je svoje demone postavljao na kazališne daske i intimu davao na ugled i ogled kao neko jeftino piskaralo.

Ni godinu nakon razvoda od Marilyn oženio se treći put, za fotografkinju Inge Morath s kojom je ima Rebeccu (danas ženu Daniela Day Lewisa). Kada je umro otkrila se njegova postMarilyn tajna – imao je sina s Downovim sindromom kojeg je, odmah nakon rođenja, smjestio u “ludnicu” i nikada ga nije posjetio (!). Upoznao ga je kada je Danny imao 39 godina i tek ga se u oporuci sjetio sina. O Milleru je priča podjednako zanimljiva jer dobar PR njemu je išao u korist iako se danas procjenjuje da je na temelju dvije a možda i tri drame dobio status koji zapravo, ne zaslužuje. O tome drugi put.

O Milleru..

… su i danas podjeljena mišljenja, prvenstveno o njegovoj kvaliteti kao pisca. Nesumnjivo je bio artikulirani sugovornik, svjedok mnogih događaja, razumio je umjetnost napose kazalište i bio ugledan kroz političke i cehovske angažmane. Posljednja drama koju je napisao i koja je bila izvedena malo prije nego je umro bila je o, pogađate? Marilyn. “Finishing the Picture” drama je koja opisuje snimanje filma. “Neprilagođeni”, naravno. “napisao je Miller i bolje drame”, kaže kritika. Ostaje do danas njegova najbolja drama “Smrt trgovačkog putnika” i “Svi moji sinovi” koje je napisao prije Marilyn te “Pogled s mosta” i “The Crucible” u nas preveden kao “Vještice iz Salema” koje je napisao dok je bio na početku veze s – Marilyn. Prebacivanje na film potonje donijelo mu je i novac i slavu i nominaciju za Oscara, kao dramatičar je za nju dobio Tonyja kao i za neke koje je kasnije prepravljao jer prve verzije nisu imale uspjeha niti pohvalne kritike.

Zgodno je da su, kada su se prvi puta upoznali, Arthur i Marilyn zajedno otišli u – knjižaru. Oduševila ga je njena radost i optimizam, ljubav prema učenju i knjigama, nježnost velikodušnost, krhkost i ženstvenost. Ona se nadala da će je uz njega prestati smatrati glupačom ali studio joj to nije dozvolio pa je uzela stvar u svoje ruke. Odvjetnici su razvrgli ugovor sa studijem jer nije dugovala tri već dva filma. Snimila je “Princa i plesačicu” u vlastitoj produkciji i imala planove za dalje. Milleru se to nije dopalo. Imao je blokadu, želio je biti hollywoodski scenarist, to se dobro plaćalo, a drame su mu bile jedna za drugom neuspješne. Marilyn ga je na kraju zibacila iz zajedničke prikolice a neki tvrde da mu je za oko zapela mlada fotografkinja na setu. Volio je žene ali nije mu pasala ni prva koja je bila jača od njega, ni druga koja je bila jača od njega a sad… koliko je Inge gutala druga je priča.

Marilyn se vratila završiti film po scenariju muža koji je bio možda i njen najveći izdajica iako je bila iscrpljena i bolesna (kolitis). Sve s tim filmom je pošlo po zlu. S Milerom je doduše mogla pričati o Camusovom “Padu” i Ellisonovom “Nevidljivom čovjek”, Steinbecku i Stendhalu. Upoznala je mnoge književnike i Arthurove kolege i jedan dio njegovog snobvskog kruga na nju je gledao kao na lijepu i bedastu ali oni koji nisu imali štap, znate već gdje, zavoljeli su i dapače, bili s Marilyn oduševljeni. Ili, kako je rekla, “neki su sa mnom razgovarali kao ravnatelji škole s maloumnim djetetom”. Tek je nedavno u njenoj je knjižnici javnost vidjela potpisane i posvećene primjerke pisaca s kojima je bila – dobra.

Prijatelji književnici i pjesnici

Jednom je Sam Shaw, fotograf i prijatelj glumice nazvao svog prijatelja, pjesnika Normana Rostena i pitao može li s prijateljicom skoknuti do njih jer su pokisli do gole kože a iza ugla su. Prijateljica je bila Monroe koju Norman i žena Hedda nisu prepoznali, nisu je doživljavali kao zvijezdu i pjesnik će kasnije reći kako je shvaćala i voljela poeziju s instinktom pjesnika. Čak mu je, jednom od rijetkih, dala da pročita njene pjesme jer da, pisala je i pjesme. Bili su prijatelji do smrti i malo tko je onda pisao o tome da je imala mnogo prijatelja među književnicima i pjesnicima. Rostenovi koji su Millera znali s fakulteta, a Hedda je bila prijateljica Millerove prve žene, s Marilyn su ostali prijatelji i nakon što se raspao brak s Millerom. Čuli su dan prije su je našli mrtvu. Rosten do kraja života nije vjerovao da se Marilyn ubila ili (slučajno) predozirala. Nije on bio ni željan pažnje već ozbiljan čovjek, cijenjen i s težinom i samo je jedan od mnogih, mnogih koji su uvjereni da je posrijedi bilo ubojstvo.

Marilyn nije bilo jasno zašto je toliko izdavača odbijalo tiskati Joyceovog “Uliksa.” Razumjela je senzualnost Molly Bloom a mnogi nisu. Kada je glumila u produkciji Actors Studia, kolege studenti ostali su bez teksta i počeli pljeskati iako se to nije smjelo a glumila je u komadu “Ana Karenjina” tj. “Anna Christie” Eugenea O’Neilla (za tu dramu nagrađenog Pulitzerom). Ellen Burstyn rekla je kako je Marilynina gluma s Maureen Stapleton u produkciji Actors Studia jedna od najboljih uloga koju je Marilyn napravila ali i jedna od najboljih uloga koju je Actors ikada vidio.

Do New Yorka Marilyn nije bila na kazališnoj predstavi i potpuno je bila očarana. Pitala je Ellija Wallacha misli li da bi ona to mogla naučiti? Tako je pokucala na vrata Actorsa, primili su je a išla je ne samo na svoja već i na sva predavanja. Ona i njen prijatelj Marlon Brando u Actorsu su učili dan i noć a sjaj filmskih zvijezda kolege su im “oprostili” jer su oboje bili sjajni glumci koji nisu tjerali status zvijezda. Do danas su, po nekima, bili i ostali najtalentiraniji polaznici. No, to je zahtjevalo učenje tzv. metode glume koju Hollywood nije priznavao a koju će desetak godina nakon njene smrti proslaviri DeNiro, Hoffman i svi redom.

Nakon Actorsa snimila je “Autobusnu stanicu” koju je jedan kritičar prozvao famoznim filmom a za nju rekao kako je napokon svima dokazala da zna glumiti. Za mušku ulogu Marilyn i Milton su željeli Rocka Hudsona koji je zamjerio Miltonu Greneeu, slavnom fotografu što ga je nekad, davno, odbio fotkati. Hudson je kasnije priznao da je to najveća greška njegove karijere. Uskočio je sjajan Don Murray ali Rock… to bi bila poslastica. Režiser Logan rekao je da je ona toliko puta spasila film s idejama, prepravkama scenarija i o njoj uvijek govorio kao velikoj glumici. Film je koštao dva milijuna a zaradio je preko četiri milijuna dolara, nominirana je i ona i film za “Zlatni globus”, a Murray i za Oscara. Grdo se borila da i u tom filmu nije glupa plavuša i Logan se složio, i sam učenik Stanislavskog i dobio – zlato.

Ona je bila zlato po mnogo čemu. Kada je umrla Capote je napisao kako je svijet strašan ako takva osoba – nestane. On se utopio u alkoholu.

Marilyn je cijenila velike mozgove poput Einsteina (koji joj je napisao zgodnu posvetu na fotku), Lincolna o kojem je kao klinka pročitala sve što je našla i mnoge pametne glave. Zgodno ali mislila je da je JFK neiskusan i da neće postati predsjednik.

Par je njenih knjiga nakon njene smrti nestalo ali su ih nedavno pronašli – knjiga “Abraham Lincoln, The Praire Years and War Years” koju je napisao književnik i pjesnik, Pulitzerovac Carl Sandburg i “Braća Karamazovi” Dostojevskog koje su bile njene najdraže knjige (i danas su na prodaju) a imala je četiri primjerka “Proroka”. Sandburgovog “Lincolna” je vukla sa sobom, s književnikom koji je trostruki dobitnik Pulitzerove nagrade (dva za poeziju i jednog za biografiju Lincolna) je upoznala 1959. i ostali su dobri do njene smrti. DiMaggio je zamolio Sandburga da održi govor na Marilyninom pogrebu i on bi neki tvrde došao ali je tada već bio prebolestan da bi putovao. Nedavno su se pojavile fotografije njih dvoje, kada je jednom svratila kod prijatelja a tamo je barda došao posnimiti fotograf. Pa na partyju koji je priredio jedan producent gdje Sandburg Marilyn i ostatku pokazuje neke vježbe, plesne korake. Samo godinu dana kasnije ona je bila pokojna a Carl je umro sedam godina kasnije, s 89 godina.

Nakon razvoda bacila se na posao. Shvatila je da je Paula Strasberg lažnjak, da joj je psihijatar pomogao ali da je i toga dosta, potpisala ugovor za veliki hollywoodski come back film, “Somethning’s Got To Give” s Dean Martinom i Cyd Charrise a za režisera je odabrala Cukora.

Da, pila je tablete za spavanje jer je nakon posljednjeg spontanog pobačaja s Millerom patila od nesanice. Stvari su izmakle kontroli jer je oko nje bilo mnogo čudnih ljudi koji su je na ovaj ili onaj način željeli ili kontrolirati ili od nje imati koristi. Uz sve to, studio je Marilyn osigurao na 12 ili 13 milijuna dolara. Kada je umrla dobili su novac koji ne bi da je bilo ubojstvo. Zato je tri puta mijenjan uzrok smrti!

Monroe, Fox i 500 izgubljenih minuta

Dakle, snimila je “Let’s Make Love” pa “Neki to vole vruće” koji je remake francuskog filma čiju su verziju napravili i Nijemci pa je po njemačkom scenariju Wilder napisao – američki. Uslijedio je “The Misfits.” Ni taj nije snimila za Fox. Morala je snimiti još dva filma, po ugovoru. Odletila je u Meksiko po razvod, tamo posjetila Luisa Bunuela koji je snimao film, nekom meksičkom sirotištu ispisala pozamašan ček i vratila se u Ameriku. Pomagao joj je Joe DiMaggio i oko pronalaska kuće koju je kupila, (njen prvi dom) i oko kupovine namještaja.

Raspored snimanja tada bio je užasan – u kratkom vremenu da bi filmovi što prije došli u kina i donijeli zaradu. Konkurencija je bila velika, mnogo je talentiranih ljudi stavljeno na crne liste nakon lova na vještice, moguli su se tukli oko zvijezda i kod kojeg će doći pod ugovor. Po novom ugovoru je imala pravo odbiti film ako joj se ne sviđa. Kada je Marilyn odbila glumiti u nekom debilnom musiclu Darryl F. Zanuck. glavonja 20th Century Foxa je prijetio jer je bio očajan –  samo su dvije “stvari” nosile novac – jedna je Cinemascope a druga – filmovi Marilyn Monroe.

Marilyn se nakon godinu dana vratila u Hollywood ali je prehlada prešla u sinusitis i nije mogla snimati. Zanuck je na nju i dalje gledao kao na koku koja će donijeti spas i novac morao je shvatiti da se ne može ponašati s njom kao s nekom starletom. Dao joj je otkaz i na pressici   popljuvao Monroe – nitko s njom ne može izaći na kraj, nitko je ne može savjetovati, uvijek sama odlučuje za sebe (uuuu, grijeha) i – “dobivamo 200 pisama dnevno da je se riješimo ali, imamo dva milijuna dolara uloženih u film i samo je pokušavamo zaštiti.” Eto, od tuda taj mit o nepouzdanoj glumici. Željeli su joj onemogućiti da snima ako ne snima za njih. Tabloidi su jedva dočekali i ponavljali su tu “ploču” do iznemoglosti, i da ne zna glumiti, i kojekakve bljuvotine. Tada su je ismijali kada je rekla da bi voljela glumiti Grušenku u Karamazovima. Dobivala je pisma, ali obožavatelja, i to nekoliko tisuća – tjedno! Pisma muškaraca, talijanskog dječaka koji je poželio uvojak njene kose (poslala mu je), majke vojnika koji je bio jedan od 12 000 za koje je nastupila u Koreji..

Otkaz su povukli i zatražili pregovore. Sve što nisu željeli da iscuri je zaplet i pol.

Kada je počelo snimanje posljednjeg, 30-og filma Marilyn, ona je nosila studiju najveću zaradu. “Kako se udati za milijunaša” zaradio je osam a koštao je 1,8 milijuna; kao i “Sedam godina vjernosti” koji je zaradio 18 milijuna; “Neki to vole vruće” je koštao manje od tri a zaradio je 40 milijuna. Ona je poslije razvoda dobila na račun 50 000 od “Neki to vole vruće”, od “Neprilagođenih” je sjelo 300 000… A Miller je do kraja života ponavljao kako nije imala novaca…

“Neki to vole vruće” je od 1959. kda je snimljen do 1962. zaradio 14 milijuna a Marilyn četiri samo od postotka. Za “Princa i plesačicu” nominirana je za nagradu BAFTA-u, a dobila je Donatella, talijansku inačicu Oscara i mnoge hvale… Olivieru je trebala zlatna koka koja će donijeti dobru reklamu i biti samo lijepa dok će on biti i dalje glumčina. Zeznuo se što je kasnije i priznao jer je kamera obožavala glumicu a ona je sjajno odigrala što se od nje tražilo i – zasjenila Glumca.

Koprodukcija njene kompanije i Foxa, nadao se Zanuck, slit će još novaca u, sada prazne, blagajne studija. Marilyn je bila, istina, shrvana raspadom braka, Millerovim ponašanjem i nesanicom ali je imala sasvim precizno zacrtan plan. No, jedan od producenta instalirao je na set psihijatra dr. Greensona a ovaj je odmah maknuo sa seta producente koji bi je štitili, prvo Davida Browna, (Weinstein je dobio njegov posao a režiser George Cukor je podivljao). Weinstein i Cukor sa nisu podnosili, scenarij nije bio završen a pisao ga je scenarist u yoga poziciji. Pozvali su Nunnallyja Johnsona koji je napisao i režirao block buster “Kako se udati za milijunaša” da s Marilyn napiše scenarij. Nunnally je Marilyn rekao da loše rečenice prekriži jednom a ako nisu smješna, dva puta. Polako se oblikovao scenarij a Cukora nitko ništa nije pitao. Onda su otpustili Nunnallyja i zaposlili Waltera Bernsteina. Već je premašen budžet, za 300.000 dolara a da snimanje nije počelo. U Rimu je stalo snimanje “Kleopatre” i preko oceana su samo stizale loše vijesti. Film je žderao novac, Elizabeth Taylor se razboljela, muža kojeg je kao ucviljena udovica preotela najboljoj prijateljici sada je varala s oženjenim Burtonom, izbio je cirkus i sve je kasnilo ali njoj to nisu uzeli za zlo. S njom su postupali u rukavicama iako je snimanje u Italiji iscrpljivalo sav novac i postao najskuplji film i najveći promašaj tog vremena a Taylorica je dobila za ulogu tada neshvatljivih milijun. Sve nevolje na snimanju filma svalili na Monroe. Kada je snimanje napokon trebalo početi Marilyn je bila bolesna ali je po mišljenju studija morala snimati. Studijski liječnik rekao je kako je prebolesna da radi, studio ga nije poslušao. Nije mogla ni na upoznavanje s iranskim šahom (doduše, nije ga ni željela sresti jer ga je smatrala antisemitom). Infekcija se pogoršala. Studijski doktor rekao je ponovo da ne smije snimati, studio je tupio svoje, ona se pojavila se u 7 ujutro, snimala i u pol scene – srušila. Onda su snimali scene bez nje i svi su bili histerični. Fox je želio do listopada imati film u kinima a u svibnju je cijela produkcija kasnila. Pet dana!. Djeca koja glume nisu mogla zapamtiti rečenice. Postoji snimka gdje Cukor urla na njih. Pas koji je trebao prepoznati lik koji je Marilyn glumila samo je skakako i vrtio se oko nje i uopće nije slušao gazdu. Snimili su sve scene bez nje. Scenarij nije bio gotov. Na njen rođendan cijela je ekipa naručila tortu i stavili su malu lutkicu u kupaćem kostimu jer je Marilyn već snimila slavnu scenu kupanja (što je s naslovnica “istjeralo” Tayloricu) i to pod temperaturom. Producenti su zabranili ikakvo slavlje pa su tortu sakrili u garderobu i u 18,00 kada je snimanje završilo – proslavili njen 36-i rođendan.

Iz predsjednikovog protokola zvali su je da nastupi na proslavi njegovog rođendana u Madison Square Gardenu, s Jackom Bennyjem, Dianah Carroll, Ellom Fitzgerald koja Marilyn duguje svoju karijeru, Henry Fonda je izveo tekst, tu je i Maria Callas i Peggy Lee, Harry Belafonte… Studio je zabranio Marilyn da ode ali ona je otišla s bivšim svekrom, ocem Arthura Millera, Isidoreom koji je Marilyn obožavao kao i ona njega, zvala ga je tata, on se tako predstavljao i nakon razvoda (a Arthur se već oženio za Inge). Vratila se u Los Angeles i od studija dobila – otkaz nakon osam tjedana problema i tjedna snimanja na kojem nije kasnila ni sekund. Otpustili su je,  popljuvali u medijima. Nije se uzrujavala.

Preživjela je i snimanje “Neprilagođenih”, razvod od Millera, tri sponatana pobačaja, uvela red u život i otpustila i agenticu za press, domaćicu, odkantala Bobbyja Kennedyja s kojim je imala ljubavnu vezu, vratila se DiMaggiou s kojim se, navodno, planirala ponovo vjenčati a počela je raditi na priprema za filmove i nove projekte. Fox je progutao ponos i pozvao na nove pregovore. Potpisali su novi ugovor: imala je pravo ne prihvatiti scenarij, birati projekte, režisere i kolege, direktore fotografije. Uz to, surađivati na scenarijima. Sve što je bilo vezano za Marilyn Monroe nosilo je novac. Snimit će još dva filma, dobit će za njih milijun dolara (!) a Fox će podržati njene projekte, smije glumiti za druge studije.

Snimanje se nastavlja u jesen, u rujnu 1962. Na stolu su bila i četiri talijanska filma za deset milijuna dolara. Sve što je bilo iza nje riješila je. Namjeravala je iz oporuke izbaciti i Strasberga i bivšu psihijatricu iz New Yorka. Uz to, imala je namjeru posvetiti se kazalištu.

Fox je očajnički trebao filmove s Marilyn i očajnički trebao “Something’s Got to Give” koji nije završen jer je ona umrla ili je ubijena. Kako već želite vjerovati.

Sada se zna i kako je za Božiće prijateljima i Strasbergovima poklonila skupe poklone (njihovoj kćeri Chagallov crtež), kako je željela promijeniti oporuku, što je iza nje ostalo, kako je bila uredna i organizirana…. Ostavila je zakladu za mamu, 10 000 usd godišnje polusestri, kćerki Rostenovih novac za njeno školovanje, udovici Čehova njenog učitelja glume (nećak Antona Čehova), Xeniji novac… Pa ipak, ili upravo zato, dr. Kriss ju je zatvorila u ludnicu iz koje ju je nakon dva paklena dana izvukao DiMaggio. Sama se potom prijavila u kliniku da izliječi nesanicu. Čitala je Freuda, biografiju irskog pisca Seana O’Caseya i knjige o psihologiji i psihijatriji. “Stalno je čitala” rekli su kasnije prijatelji. Miller je želio stupiti u kontakt s njom ali nije bio uporan. Kada je izašla javili su joj da je umrla mama Miller i Marilyn je došla na sprovod. Isidore je i dalje i tako će biti do kraja, bio njen “Dad” a ona je iako povrijeđena Arthurovim novim brakom bila lady do kraja.

Desetljećima je 500 minuta snimljenog filma bilo zagubljeno. Sada su u montaži spojili snimljeno i ona je – sjajna. Marilyn i danas, čak i nakon smrti, zakladi koja je osnovana, a i to je priča za sebe, nosi ogromne novce. Kada su na prodaju ponuđene njene stvari a tu je i njena biblioteka nastala je gužva.

Aukcija

Na aukciji je prodan prsten za 772,500 USD; njen Zlatni globus za 184,000 USD, kardigan s posljednjeg foto sessiona, na plaži za 167,000 USD, slavna haljina u kojoj je Kennedyju otpjevala “Sretan rođendan” za milijun i 267,500 USD, pa čak i polaroid fotografije njenog psa za 22, 500 USD. Marilyn je kao mala dobila od mame “baby piano.” Kada je majka dobila živčani slom, klavirić je prodala no, Marilyn ga je našla kasnije i otkupila. Na aukciji ga je za 662.500 USD kupila 1999. Mariah Carey a procjena je bila da će se prodati za 10,000 do 15,000. USD-a. Potom čaše, tanjuri, lonci, mješalice, sjeckalice i razno suđe, lampe, lusteri, satovi, odjeća, obuća, šeširi…

Ali nas zanimaju – knjige.

Pet je knjiga otkupljenih na aukciji na kraju poklonjeno Schlesinger knjižnici – knjige  koje su napisale žene – My Antonia i Lucy Gayheart od Wille Cather; The Portable Dorothy Parker, od Dorothy Parker; The Ballad of the Sad Café, od Carson McCullers i The Little Disturbances of Man, kratke priče Grace Paley. Svaka knjiga ima pečat na kojem piše “osobno vlasništvo Marilyn Monroe.” Carson je za 74 godišnju Blixen organizirala ručak jer je obožavala Blixeičinu “Moja Afrika” i kada je čula da barunica želi upoznati Monroe s kojom si je Carson bila dobra a Miller je sjedio stol do. Dogovorila je ručak. Urbani je mit kako su njih tri, Carson, Blixen i Marilyn plesale po stolu ali da su se složile odmah to je istina. Marilyn koja je bila izvrsna kuharica, duhovito je ispričala je kako je pokušala tjesteninu skuhati do kraja s fenom. Obje su umrle 1962., s mjesec dana razlike a McCullers 1967. Autorica slavne “Srce je usamljeni lovac” još je jedan tragičan lik književnosti.

To bi joj bilo drago.

Marilyn je proučavala židovstvo. Zbog Millera je prešla 1956. na židovstvo iako je odgajana u tzv. Christian Scientist vjeri. Između ta dva “odabira” proučavala je alternativne religije, spiritualnost,  antropozofiju Rudolfa Steinera a kada je brak s Millerom puknuo rekla je da je sada – židovski ateist. I ta je njena knjiga postigla visoku cijenu –  prvi dio “The Union Prayerbook For Jewish Worship” prodan je za 46 000 USD.

Njena je Biblija prodana za 37 950 dolara, primjerak prve edicije iz 1930. “Frankie i Johhny” Johna Hustona s posvetom “Marilyn, draga, prije puno godina, dok si bila beba, ovo sam napisao za tebe, ti si savršena Frankie, Johnny (ja) Huston” za 33.350.

Dvije kutije knjiga Miller je dao prijatelju Clarku Hensonu neka ih da Marilyn ali je ovaj nikako nije mogao “uloviti” a kada je nakon Marilynine smrti nazvao i pitao Arthura što da napravi ovaj mu je rekao “Riješi ih se” i spustio mu slušalicu. Već je bio u braku a njegova je drama “After the Fall” pokazala koliko je bio nepošten spram Marilyn pa mu se na spomen njena imena moralo dobrano zatresti duša. I te su knjige putovale simo-tamo i na kraju završile na aukciji.

Knjižnicu su podjelili na djela – američke, francuske književnosti, antologije, knjige o umjetnosti, politici, psihologiji, glazbi, humoru, vrtu i životinjama. Imala je zbirku europske i američke poezije, kontra kulture, kršćansku, klasike, biografije, o Fredu, o književnosti, zbirku drama, rječnike, čak i Spockovu od djeci iako nikada nije uspjela održati trudnoću. Popis knjiga, njih 430 koje je imala u knjižnici u trenutku kada je umrla na kraju su teksta s tim da su kasnije nađene i dvije kutije knjiga koje su ostale kod Millera.

Biblioteka Marilyn Monroe koja je bila na prodaju brojala je 430 knjiga. Pročitala ih je mnogo, mnogo više. Neke su zalutale, zagubljene, jedna je hrpa nestala u poplavljenom podrumu. Dvije kutije od Millera poslije su zalutale na drugi kraj Amerike da bi nedavno bile nađene. Obožavala je slikarstvo i kiparstvo pa ima knjiga i o umjetnosti. Na zidovima stanova i na kraju njene kuće visile su reprodukcije Durera, Fra Angelica, Toulouse- Lautreca i Da Vincia a obožavala je Goyu. Kupila je bistu kraljice Nefertiti, najviše je cjenila Goyu, El Greca i Picassa, ali i Botticellija a na izložbi Auguste Rodina oduševila ju je “Ruka boga” i “Pigmalion i Galatea”. Kupila si je Rodinov “Poljubac”, kip Williama Zoracha, a posljednje slike koje je kupila bile su iz jedne meksičke galerije. Čitala je o umjetnosti, poznavala je umjetnost, sve što nije naučila u školi naučila je kroz knjige. Čitala je i učila, zapisivala u bilježnice lekcije i činjenice. Učila je sama, kod kuće, u stanovima u kojima je živjela, na setovima, uvijek i svaki dan.

Pametna, draga, načitana Marilyn

Izgleda kao da se o njenom životu znaju komadići polomljenog, šarenog stakla koje je netko ubacio u kaleidoskop pa, kako ga tko okrene, svaki puta druga slika. Tako govore danas kada možda i napokon možemo s odmakom shvatiti tko je i kakva je bila. Po njenim i riječima prijatelja a ne tumačenjima osvetoljubivih mogula, kolega s kojima nikada nije radila,novinara iz tabloida, znanaca, kolega i kojekakvih “stručnjaka”: Samozvanih.

Dnevnici, pjesme, pisma, zapisi… svi strahovi, čežnje, želje, tuge i radosti, duboka promišljanja i planovi, sve je to zapisivala u svoje dnevnike.. a sve je ostalo na površini s toliko gluposti da se čovjek može zapitati koliko je mit prevladao i koliko je laži isplelo makrame od mitova i slika koje su daleko od istine. Otkriće dva ormara koji su ostali u studiju daju uvid u jednu drugu Marilyn, daleko od one glamurozne i umjetne ljepotice. A netko je “objasnio” stvar rekavši kako je po kvocijentu inteligencije bila pametnija od Kennedyja – njen je bio 168 a njegov – 129.

Kažu da je bila posljednja žena na svijetu, posljednja velika zvijezda, najljepša žena na svijetu ikada, i s tim se možete ili ne morate složiti. Druga je slika koju znaju ljudi koji su radili s njom poznavali je i prijateljevali. I dozvolite da vam prepričamo slijedeće.

Nježna, osjećajna, presenzibilna, velikodušna i uvijek pristojna prema svima, velikog srca, davala je novac kome je trebao, bila je odana prijateljica.  Njeni brakovi su se raspali kao i mnogih drugih glumica čiju je ljepotu Hollywood prodavao za kino-ulaznicu.

Obožavala je djecu a nju su obožavala Millerova djeca iz prethodnog braka kao i sin Joea DiMaggia i s njima je bila u vezi do smrti. Sva djeca s kojom je glumila, pentrala su se po njoj i sa njima se igrala. Čuvala je djecu prijatelja. Posjećivala je djecu u bolnicama i sudjelovala u svim dobrotvornim akcijama za djecu, uvijek. Donirala je međunarodni fond za usvajanje, međunarodnu zakladu za artritis i reumatizam, zakladu za mlijeko za dojenčad, bolnice i sponzorirala igračke za klince. U Koreji je, skrenuvši s medenog mjeseca s Joeom, posjetila američke trupe, u Japanu posjetila ranjene vojnike u bolnici. Posuđivala je novac prijateljima, nikada nije tražila natrag.

Znali su da osim knjiga obožava životinje – imala je Colliea, španjela, chihuahuu Josefu, basseta Hugoa, a Maf Honey je bio maltezer kojeg joj je poklonio Sinatra; zlatne ribice Marmaduka, Mikea i Mo, papigicu Butch, sijamsku mačku Serafinu, konja Ebonyja… Spašavala je životinje, brinula za ljude, djecu – za svoju mamu, polusestru, djecu prijatelja i bivših muževa, starog Isidora Millera, imala mnogo prijatelja kojima je vijest o njenoj smrti bila ogroman šok.

Život Norme Jean cijelom svijetu poznatije kao prekrasne plavuše okončan je brutalno, s namjerom a o čemu se i danas raspredaju priče i čekaju neki arhivi iz kojih bi se napokon trebali izvući dokumenti koji bi dokazali ono što mnogo ljudi vjeruje – da je bila ubijena. No, više manje se sve zna – i da je ubijena i da je prikrivanje jedna od uspješnijih akcija moćnih i bogatih kojima nije trebao još jedan skandal oko tadašnjeg predsjednika koji se upleo i s mafijom i s političkim protivnicima, imao milijun afera i Hoovera za vratom. Bobby Kennedy je bio njen ljubavnik a on se zamjerio mafiji kao i njegov brat kojem su pomogli dobiti izbore.

Možda poklonike Marilyn Monroe ljuti što joj i dan danas prilijepe epitet “lijepe i glupe plavuše” no, Marilyn je bila daleko od toga a sliku je ionako stvorio prvi studio za kojeg je radila a iz nje joj nije dao izaći ni Zanuck a ni novinari. Dovoljno je vremena prošlo da ljudi pričaju što se nisu usudili prije, nalaze se dokumenti, snimke. To je zaista roman i pol i mnogo je knjiga o tome napisalo. Ni danas nije nađen njen crveni dnevnik a mnogo je dokumenata pod zaštitom države kao top secret. Ali, svjedoci, starci koji su, pred smrt, napokon progovorili svakako daju za razmišljati – ne izgleda kao samoubojstvo, to je sigurno. Ono što se zna jest da u tijelu nije bila dovoljna količina lijekova koji bi je ubili. Da joj je tijelo bilo u masnicama, da je taj dan Bobby dva puta dolazio u njenu kuću koja je bila toliko ozvučena da je negdje netko slušao kako Marilyn umire. Odveli su je u bolnicu, reanimirali i živu vratili i onda je pshijatar Greenson pojavio pred bolničarima i velikom iglom, u tijelo Marilyn ubrizgao nešto i otpratio bolničare van. Da je Bobby bio u Los Angelesu taj dan i da ga je zaustavila policija iako se tvrdilo da je u San Franciscu. Da je Peter Lawford pred smrt rekao svojoj ženi kako je Marilyn dobila “svoj posljednji klistir”. Tijelo su prebacili iz gostinjske kućice u njenu spavaću sobu. Namjestili scenu “samoubojstva.” Cijela priča je zapravo krimić koji je teško napisati i smisliti ali.. o tome je ionako napisano na stotine knjiga. Da se otrovala tabletama trebala je popiti između 52 i 89 kaspule a već 12 kapsula ostavlja tragove u želucu. Nije ih bilo. Zato je Lawford rekao kako je “Marilyn dobila posljednji klistir.” Mrtva je bila u ponoć a tek su u pola četiri ujutro javili policiji. Trebalo je narihtati scenu “samoubojstva”, mrtvozornik je došao između pet i šest ujutro i procijenio da je umrla između 21.30 i 23.30. kada je na desetke susjeda vidjelo da kod nje ulaze Bobby, doktor i Peter Lawford . Piše se o tome i dalje i ponavlja kako je pila, drogirala se, bila laka, histerična, nestabilna, luda…  Žena koja je toliko željela djecu sigurno ne bi pila trudna. No.

Da u priči o njenoj smrti nešto ne štima, nakon svih knjiga i dokumentaraca nemalo su se ljudi iznenadili kada je njenu kuću kupila Victoria Hamel, glumica i kada su majstori, preuređujući kuću, našli “bube”, mikrofone i žice ispod svih podova i u svim zidovima.

Bila je sjajna kuharica i njen je bouillabaisse bio poznat, a nedavno su u “The New York Timesu” po njenom receptu radili nadjev za puricu – zahtjevan recept za kojeg im je trebalo dva sata. Njeni lonci prodani su na aukciji za preko 25 000 dolara. Zanima vas što je kuhala? Sve. Od steakova za Joea uz naravno, talijanske specijalitete, za Millera je kuhala matzah juhe, punjeni kupus, ribu gefilte i druge židovske specijalitete. Bila je  sportašica, vozila bicikl (od Engleza je dobila jedan kada je snimala u Londonu “Princa i plesačicu”), plivala i skijala na vodi. Uz to je vrtlarila i na dan njene smrti dostavljene su nove biljke za njen vrt. Imala je limune, naranče, begonije i čuda. Htjela se u “penziji” preseliti u Brooklyn ili na selo. Voljela je zdravo jesti. Jutro bi počela sa šalicom toplog mlijeka u koje je umutila žumanjak, jela je meso za ručak, s povrćem.

S druge strane njen je život bio mnogo oko – knjiga.  Marilyn je obožavala knjige.

“Jeste li načitani poput Marilyn Monroe?”

U onoj američkoj knjižnici ispod pitanje “Jeste li načitani poput Marilyn Monroe?” na polici su bili naslovi koje je, u trenutku smrti, imala doma. Mnogo se ljudi zaustavilo. Za mnoge je ona figura, ikona, čak i nisu gledali njene filmove ali da, znaju urbani mit o prekrasnoj plavuši.

“Ne”, rekla je jedna gospođa, “nisam ni blizu načitana. Nikada nisam shvatila “Uliksa” a planiram pročitati Ruse”.

Nakon što je privatna biblioteka završila na aukciji 1999., nađene su i neke njene teke, bilješke, papiri, pa dio knjiga, a  2010. su njeni dnevnici i pjesme sakupljeni u “Fragments: Poems, Intimate Notes and Letters” (Isječci: Pjesme, intimni zapisi i pisma) koje je uredio Bernard Comment.

Zgodno je da je sačuvala “The Little Engine that Could” (mali vlak koji sam sebe hrabri kada vuče teške vagone riječima “I think I can, I think I can” (mislim da mogu) a kada uspije onda govori “I thought I could” (mislio sam da mogu) i smatra se slikovnicom koja djeci usađuje optimizam i pred preprekama dokazuje da mogu. Selili su je iz obitelji u obitelji s malim koferom pa, što je u njega strpala, strpala je.

U zbirci su i tzv “portable books”.

Portable ili recimo “prenosive” zapravo su zbirke, pregled su djela nekog književnika koje je “izmislila” izdavačka kuća Viking. Ideja je nastala zbog vojnika ali su poslije Drugog svjetskog rata bila strašno popularna i među “civilima.” Sjetili su se napraviti knjigu koja ima tvrde korice, ali je manjeg formata, kompaktna i s mnogo stranica. Mnogo zato jer je papir bio tanak, nešto deblji nego li u Greyevoj anatomiji, Bibliji medicine, ili Bibliji, tiskane s malim razmacima i uskim marginama. Prvotno je namjenjeno vojsci da dečki mogu uvijek ugurati knjigu u ruksak. Jednom knjigom mogli ste pročitati sva važna djela autora, a ako ste bili često na putu, ili snimanjima filma na primjer, uvijek je za par tih knjiga manjeg formata bilo mjesta. Do kraja 1946. u Portable biblioteci bila su objavljena sva važna djela i svi važni autori; od Hemingwaya, Fitzgeralda, Twaina, Faulkner (koji je u toj ediciji, kao “The Portable Faulkner” bio najpopularniji) do prva dva Britanca (Shakespeare i Wilde) a prvi “stranac” bio je Rabelais. Kasnije i Dante i Grci, Voltaire ali se najviše izdavalo onih koji su pisali na engleskom. Zgodna je stvar s Faulknerom. Njemu je karijera stala. Upravo objavljivanje “portable” izdanja vratilo ga je iz mrtvih, osvježilo mu karijeru jer je sada svatko mogao uzeti knjigu ali jednu u kojoj su natiskana njegova djela. Zapravo je William Faulkner bio prvi koji je bio dio Portable collection a dobio je Nobelovu nagradu za književnost a nakon njega Hemingway, Steinbeck i Bellow, sva trojica Amerikanaca iz Portable collection!)

Nietzsche je bio u zbirci broj 62 a od 1955. su počeli tiskati mekane korice i u džepnom izdanju. Tada je prvih deset bilo Whitman, Twain, Rabelais, Lawrence, Dante, Hawthorne, Grci, Voltaire, srednovjkovna a neki su već tiskani u “tvrđim” koricama ispali iz tiskanja.  Kasnije je Viking izdavačku kuću kupio Penguin Books. Eto. Sada je jasnije. Dakle, kao glumica koja je provodila dosta radnog vremena na lokacijama i snimanjima naravno da je kupila “portable” i ugurala u kofere. Rilkea, Steinbecka i Faulknera je uvijek nosila sa sobom.

O zanimanju i ukusu za književnost Marilyn Monroe pišu mnogi pa smo se i evo, i na “Čitaj knjigu” morali uključiti. Malo i da ispravimo nepravdu prema Marilyn a da vam ispričamo tu nevjerojatnu priču. O njoj je napisala esej i Glora Steinem i postavila pitanje – što bi bilo s Marilyn da je rođena par desetljeća kasnije? Jer, ona je imala produkcijsku kuću, usprotivila se mogulima, otišla u New York, odobravala scenarije, tražila i otkupljivala scenarije.. to nitko tada nije napravio.  Željela se riješiti statusa plavokose i glupe ljepotice i glumiti u ozbiljnim dramama ali su to novinari ismijali, možda čak i po naputku studija kojem je ona bila zlatna koka. Njima, ali za sebe nije mogla zaraditi odnosno dobiti koliko je vrijedila.

Uostalom, ne mislite valjda da bi Arthur Miller “pao” na njenu ljepotu a zanemario njenu pamet? Voljela je (i za razliku od mnogih razumjela) Jamesa Joycea, Walta Whitmana i Heniricha Heina, čitala sve, od klasika do moderne, pjesme i knjige, iz svih područja. Književni heroji , bili su joj Saul Bellow i Carl Sandburg. Smatrali su je dragom i pametnom mladom ženom koja je s njima bila sve samo ne zvijezda – inteligentna, načitana – sasvim suprotna slika od one u tabloidima. Karen Blixen bila je očarana s Marilyn. Albert Einstein kojeg je smatrala najpametnijim čovjekom na svijetu na fotografiju i napisao: Za Marilyn, s poštovanjem, ljubavlju i hvalom. Voljela je Beethovena, Mozarta, Louisa Armstronga, Ellu. Poznavala je Dylana Thomasa, Dorothy Parker i Carson McCullersa.

Kada je umrla čitala je “Ubiti pticu rugalicu” i roman “Captain Newman MD”, pisca Lea Rostena koji se temeljio na životu Marilynog psihijatra i za neke ubojice, dr. Ralpha Greensona.

Fotografije na kojima čita

Fotografije “poznatih” kako čitaju nisu rijetke ali čini nam se da ih Marilyn ima najviše. Na onoj koju je “okinula” Eve Arnold, Marilyn čita “Uliksa”, Jamesa Joycea. Na drugoj na sofi čita Heinricha Heinea a iza nje je njena polica s knjigama. (ako se nisu mogli sjetiti njenog imena rekli bi, “ona cura koja čita Heinea”). Kada je izašla knjiga sakupljenih isječaka Marilyn Monroe, i ljubitelji i čitatelji saznali su svašta. Osim večere s Blixenovom kojoj se Marilyn jako dopala i na kojoj su razgovarale i svemu i svačemu, upoznala je i Bellowa (“Herzog”) s kojim je i večerala u hotelu Ambassador na gala večeri povodom “Neki to vole vruće”. Bellow je bio opčinjen i oduševljen s njom. Druga je strana medalje da je Miller iskoristio svoju ženu. Nije bila glupa, to nije ni mogao tvrditi jer su i njegovi prijatelji upoznali Marilyn. Nije mogao reći ni da je bila loša žena jer je kuhala najkompliciranija jela. Bila vesela, mlada, zaljubljena žena  a to što su oko nje ničice padali smetalo je ozbiljnog Millera kojeg Hollywood nije prihvatio, zapravo, nikada. Bio je samo jedan od niza velikih književnika koji su dolazili u Hollywood zaraditi puno i na brzinu i neki se jesu a neki nisu snašli. Uz to, pomogla mu je kada je bio na “crvenoj listi”, ispada da je bila jača od njega a on je uvijek imao osjećaj krivnje jer nije mnogo zarađivao, nije imao angažmana, volio je tu plavokosu ženu, želio je za sebe, nije želio da vodi posao, grizla ga je savjest zbog prve žene, zbog lude ljubavi koja ga je obuzela, zbog njene potrebe za nježnošću.. nije bio posložen najbolje. Neki tvrde da je veliki dramatičar prema ženskim likovima okrutan.

Knjige koje navodimo prodane su za 13,4 milijuna američkih dolara! S tim da se nalazi još knjiga za kupiti. Na toj aukciji kao da je svatko želio imati neki dio njene biblioteke, ali i nje same.

Svijet polako ispravlja nepravdu koju su joj davno nanijeli. Makar i natpisima u knjižnicama – “jeste li načitani kao Marilyn Monroe?”

Marilyn je voljela ljude. Mrzila je policajce i bilo joj je drago vidjeti mladenački bunt. Kada su u dva navrata fimovi u kojima je glumila otkazani filmskim je radnicima napisala pisma u kojima se ispričava kako nije njena krivnja kako studio tvrdi i da joj je žao što su izgubili posao. I tako ostala jedina koja je to ikada napravila.

Čitala je Camusa, Moliera, Voltairea, Saint-Exuperyja, Shakespearea i sve moderne književnike, sjajne knjige od kojih mnogo kod nas nije ni prevedeno. Pratila je drame koje su izlazile i u kojima bi voljela glumiti ili ih producirati. Čitala je Thomasa Manna, D.H.Lawrencea, Fitzgeralda i Hemingwaya, Kalila Gjubrana. Neke knjige nismo prevodili jer kod nas nisu nikada prevođene ali je riječ o autorima koji su bili i jesu važni, slavni, poznati, dobitnici svih važnih nagrada. Marilyn je bila strastvena čitateljica, preosjećajna za ondašnji a i današnji svijet.

Iako je pjevala kako su dijamanti najbolji prijatelji žene imala je samo jedan prsten s dijamantom i nisku bisera, oba komada kupio joj je DiMaggio. Smaragdne naušnice koje joj je poklonio Sinatra poklonila je svojoj press agentici Pat Newcombe kao i nerc kaput. Na dan smrti dala joj je otkaz jer je Newcombova branila Kennedyjeve. Kasnije je radila za njih. Sve ostalo je bila bižuterija. Njen je sprovod bio – nemiran. Stotine obožavatelja nahrupile su na groblje poslije pogreba i ukrali cvijeće s vijenaca. Novinar The New York Timesa rekao je kako je u tjednima nakon Marilynine smrti porastao broj samoubojstava. Rekord je bio 12 u jednom danu. Jedan je ostavio poruku – “ako najdivnija i najljepša na ovom svijetu nema razloga za život, nemam ni ja.”

Strašno, ne?

Marilyn koju svijet nije upoznao

Imala je planove, filmove koje je željela snimiti, potpisala famozan ugovor, odlučila je ponovo izboriti se za sebe. Obožavala je svoju kuću, prvi dom koji je kupila nakon one farme a trosjed je stigao tjedan dana nakon smrti. Cukoru koji ju je otpustio sa snimanja napisala je: “Krivim sebe a ne vas. Slijedeći weekend obavit ću bojanje, čišćenje i ribanje koje trebate u vašoj kući. Znam i brisati prašinu.” I, nosite li traperice.. jedna od prvih koja je nosila “trapke” je Marilyn. Kupila bi ih u outlet dućanu američke mornarice, otišla na plažu u Santa Monici, ušla u more, čekala da se posuše i oblikuju po tijelu.

Danas se zna i da je pomogla Elli Fitzgerald da dobije prvu gažu u Los Angelesu, u jednom noćnom klubu. Jer, 1955. vladao je zakon segregacije ali je Marilyn uvjerila vlasnike neka dozvole Elli da pjeva u velikom klubu a ona će tjedan dana, večer za večeri sjediti u prvom redu. I jest. Ella je uvijek naglašavala da bez Marilyn ne bi bilo – Elle. Razumjela je probleme Crnaca, Afroamerikanaca i rekla: “lagano je razumjeti sustav robovlasništva ako znate kakav je sustav filmskih zvijezda” a jedna je žena, Afroamerikanka rekla biografu glumice kako je Marilyn “jedina bijela žena koja me zanima – bila je povrijeđena, znala je kako je to i bila je jedina zvijezda s kojom smo se mogli poistovjetiti.” Godinama, desetljećima prije nego se na homoseksualce počelo gledati kao na ljude branila je Montyja Clifta kojeg su proganjali novinari i – ismijavali. “Ljudi vole lijepiti etikete na druge, onda se osjećaju sretnima”. U posljednjem interviewu za “Life” i “Vogue” rekla je kako je već počela raditi na novom filmu, s Geneom Kellyjem i Sinatrom prema biografiji Donalda Spota.

Kada je upoznala Nikitu Hruščova za vrijeme njegove posjete SAD-u tj. Los Angelesu, na ruskom mu je rekla “Mi zaposlenici “20th Century Foxa” veselimo se što ste došli posjetiti naš studio i našu zemlju”. Kako se to kaže na ruskom rekla joj je Natalie Wood koja je tečno govorila ruski. Navodno su “pričali” o Dostojevskom i “Braći Karamazovima”. Hruščova je oduševila. Miller je ostao doma jer su ga ionako proganjali kao ljevičara ali su tamo bili svi koji su nešto značili u filmu. Charlton Heston je došao do Mihaela Šolohova i bedasto rekao kako je pročitao djelove njegove knjige (!!!)  a Nobelovac je odgovorio, “Hvala vam, kada dođe neki od vaših filmova kod nas, svakako ću pogledati neke djelove filma.” (!)

Nina i Nikita Hruščov strašno su htjeli u Disneyland ali to su Amerikanci smatrali preriskantnim i Hruščov je dobio napad bijesa. Film “Can-Can” se Hruščovu nije dopao jer ga je smatrao vulgarnim ali mu se nakon žučne rasprave sa Skourasom, tadašnjim šefom studija, dopala – Marilyn. “Moj vam muž Arthur Miller šalje pozdrave. Trebalo bi biti više ovakvih prigoda. Pomoglo bi našim zemljama da se bolje razumiju” rekla je mrtva hladna. Kada su je novinari pitali što je bilo najbolje (netko je dobacio, roastbeef) ona je rekla “mnogo toga” a na pitanje što misli samo se smješkala i ponavljala kako je bilo “zanimljivo.”

Pakosni je novinaru Monroe postavio “trik pitanje.” Pitao je, “koji biste lik željeli glumiti u “Braći Karamazovima”?” uvjeren da ne zna koja je to knjiga a ona je rekla “Grušenku” – onda stala pa nastavila slatkim glasom – “to je ženski lik, ostalo su muškarci.” Sprdali su se s njom a Billy Wilder joj je rekao da se ne obazire. Jer, ni onaj novinar ni neke glumačke kolege koje su se sprdale s Grušenkom a la Marilyn knjigu nisu pročitale.

Miller je najviše pogriješio s dramom koju je početkom 1964. postavio – “After the Fall” i to mu mnogi nisu nikada oprostili. Za režisera je uzeo Kazana i s njim radio na scenariju i režiji. Obojica su poznavali Marilyn a to što je Miller na Kazana bio nekada bolesno ljubomoran kao da je zaboravio. Kao i da je Kazan prokazao osam suradnika lovcima na komuniste. Zato mu se nisu digli mnogi na dodjeli Oscara za životno djelo. Kritike predstave su bile katastrofalne. U tri i pol sata Miller je raščerečio Marilyn na nepristojan i gnjusan način. “Neukusno, neugodno eksplicitno, mizogonično, likovi su besramni i kao da su sa stranica najgoreg tračerskog časopisa, egzibicionistički komad kojim nas stavlja u položaj voajera.. jadan, jadan komad i žaljenja vrijedno pisanje.”

U “Poslije pada” svekrva optužuje Maggie-Marilyn da je neoprezna s novcem, ljubomorna je na zaradu snahe, a Quentin-Miller vrišti “ta me je prokleta žena povrijedila.” Jackie Kennedy koja je cijenila Millera toliko da ga je pozvala na večeru okrenula mu je leđa jer je izdao Marilyn u tom komadu. Za Jackie je odanost bio test karaktera a pokazati bivšu ženu kao autodestruktivnu drolju koju je napustio radi svoje sebičnosti za Jackie je bilo niže od nižeg. Da, i Jackie je u neku ruku, obranila Marilyn. Navodno je na nagovor žene broj tri napisao komad “After Fall” zbog kojeg je zauvijek izgubio poštovanje mnogih ljudi a posljednji komad “Finishnig the Picture” opet je o Marilyn. “Pa ona mu je bila jedina muza” rekao je jedan, ne bez zlobe, kritičar.

Cursum perficio. Te su riječi pisale na pločicama na ulaznim vratima jedine kuće koju je Marilyn kupila nakon farme. Natpis je bio tamo kada je Marilyn kupila kuću a znači “Moje putovanje završava ovdje.”

Na kraju, kuharica Irme Rombauer, “New Joy of Cooking”, prodana za 29,900 usd a 600.000 američkih dolara “otišlo” je u neprofitnu organizaciju za opismenjivanje odraslih. Kao i novac koji je, 25 posto ostavila psihijatrici dr Kriss i koja je novac dala londonskoj bolnici za djecu. To bi joj se jako dopalo.

Ovo su njene knjige, popisane kako su se pojavile na aukciji (1999.):

1) Let’s Make Love – Matthew Andrews (novelizirani film u kojem je glumila s Montandom)

2) Kako putovati incognito – Ludwig Bemelmans

3) To The One I Love Best – Ludwig Bemelmans

4) Thurber Country – James Thurber

5) Pad – Albert Camus

6) Marilyn Monroe – George Carpozi

7) Dama s kamelijama (Camille) – Alexander Dumas

8) Nevidljivi čovjek – Ralph Ellison

9) The Boston Cooking-School Cook Book – Fannie Merritt-Farmer

10) Veliki Gatsby – F Scott Fitzgerald

11) Iz Rusije s ljubavlju – Ian Fleming

12) Umijeće ljubavi – Erich Fromm

13) Prorok – Kahlil Gibran

14) Uliks – James Joyce

15) Stoned Like A Statue: A Complete Survey Of Drinking Cliches, Primitive, Classical & Modern – Howard Kandel & Don Safran, s uvodom Deana Martina

16) Posljednje Kristovo iskušenje – Nikos Kazantzakis

17) Na putu – Jack Kerouac

18) Izabrane pjesme – D.H. Lawrence

19 i 20) Sinovi i ljubavnici – DH Lawrence (dva različita izdanja)

21) The Portable DH Lawrence – osam priča i pripovjedaka, pjesama, eseja, pisama, kritika i djelova roma “Duga” i “Zaljubljene žene”

22) Etrušćanska mjesta, DH Lawrence, zbirka talijasnkih putopisa koji su objavljeni tek poslije smrti pisca

23) D.H. Lawrence: Temeljna studija o njegovim idejama – Mary Freeman

24) The Assistant, roman, Bernard Malamud (veliki američki književnik, dobitnik NBAward i Pulitzera)

25) The Magic Barrel, zbirka priča – Bernard Malamud

26) Smrt u Veneciji i sedam  drugih priča – Thomas Mann

27) Posljednji eseji – Thomas Mann

28) The Thomas Mann Reader

29) Hawaii – James Michener

30) Red Roses For Me – Sean O’Casey, irski dramatičar

31) I Knock At The Door – Sean O’Casey, jedna od šest autobiografskih knjiga

32) Drame – Sean O’Casey

33) The Green Crow – Sean O’Casey

34) Zlatni dječak- Clifford Odets, američki dramatičar i scenarist, smatran nasljednikom O Neilla, uzor Milleru, Mametu i drugima

35) Clash – Night – Clifford Odets

36) The Country Girl – Clifford Odets

37) Drame – Clifford Odets

38) Mačka s dva lica – Gordon Young

39) Dugo putovanje u noć – Eugene O’Neill

40) Part Of A Long Story: Eugene O’Neill As A Young Man In Love – Agnes Boulton, biografija

41) slikovnica The Little Engine That Could – Piper Watty (s dječjim crtežima, vjerojatno od MM)

42) kuharica The New Joy Of Cooking – Irma S. Rombauer & Marion Rombauer-Becker neki recepti dodani, otipkana dijeta, popis namirnica za kupovanje od MM)

43) Izabrana djela Georgea Bernarda Shawa

44) Ellen Terry i Bernard Shaw – Korespodencija

45) Bernard Shaw & Mrs Patrick Campbell – Njihova korespodencija

46) Kratka vladavina Pipna Četvrtog – John Steinbeck

47) Kad je rat” ili “Bio jednom rat” – John Steinbeck

48) Zapali tu kuću – William Styron, poznati književnik, autor Sofijinog izbora

49) Lezi u tami – William Styron

50) Rimsko proljeće gospođe Stone – Tennessee Williams

51) Camino Real, drama – Tennessee Williams

52) Tramvaj zvan čežnja – Tennessee Williams (sa zabilješkama – MM)

53) The Flower In Drama And Glamour – Stark Young, pisac eseja i kritika (posvećeno MM od Leea Strasberga, za Božić 1955)

Američka književnost

54) Blaga je noć – F. Scott Fitzgerald

55) The Story Of A Novel – Thomas Wolfe

56) Pogledaj dom svoj, anđele – Thomas Wolfe

57) A Stone, A Leaf, A Door (pjesme, Thomas b)

58) Pisma Thomasa Wolfea majci – uredio John Skally Terry

59) Zbogom oružje – Ernest Hemingway

60) Sunce se ponovo rađa – Ernest Hemingway

61) Winesburg, Ohio, zbirka novela – Sherwood Anderson

62) Sestra Carrie – Theodore Dreiser

63) Tortilla Flat – John Steinbeck

64) The American Claimant & Other Stories & Sketches, zbirka priča i skica – Mark Twain

65) In Defense of Harriet Shelley & Other Essays (Mark Twain)

66) Pustolovine Huckleberryja Finna – Mark Twain

67) Roughing It (poluautobiografski putopisi Marka Twaina)

68) The Magic Christian – Terry Southern, američki književnik, esejist, predavač na univerzitetima, satiričar, napisao Afričku kraljicu i Noć lovca

69) Smrt u obitelji, roman nagrađen Pulitzerom – James Agee, inače jedan od najuglednijih kritičara

70) The War Lover – John Hersey, prvi izvještavao iz Hiroshime, pisao o Holokaustu, okupaciji Silicilije, dobitnik Pulitzera

71) Don’t Call Me – My Right Name & Other Stories – James Purdy, kritičan prema potrošačkoj i popularnoj kulturi, obiteljski odnosi

72) Malcolm, roman – James Purdy, jedan od najkontroverznijih pisaca, pjesnika i dramatičara

Anthologies – Antologije (portable)

73) The Portable Irish Reader (pub. Viking)

74) The Portable Poe – Edgar Allen Poe

75) The Portable Walt Whitman

76) This Week’s Short Stories (New York, 1953)

77) Bedside Book Of Famous Short Stories

78) Short Novels Of Colette

79) Short Story Masterpieces (New York, 1960)

80) The Passionate Playgoer – George Oppenheimer

81) Fancies And Goodnights – John Collier, britanski pisac, poznat po kratkim pričama, pisao i scenarije za Cabaret, Afričku kraljicu..

82) Evergreen Review, Vol 2, No. 6

83) The Medal & Other Stories – Luigi Pirandello

Art – Umjetnost

84) Max Weber (s posvetom od Sama Shawa)

85) Renoir – Albert Skira

86) Max – Giovannetti Pericle

87) The Family Of Man – Carl Sandburg

88-90) Horizon, A Magazine Of The Arts (Nov 1959, Jan 1960, Mar 1960.)

91) Jean Dubuffet – Daniel Cordier

Biografije

92) The Summing Up – W. Somerset Maugham, napisao je svoje memoare kada je imao 64 godine a pokrivaju razdoblje od 1890. do 1838.

93) Close To Colette – Maurice Goudeket, biografija Colette, napisao je njen muž, Goudeket

94) This Demi-Paradise – Margaret Halsey, znan i kao A Westchesterski dnevnik

95) Bože, čuvaj me od mojih prijatelja – Gavin Maxwell, škotski prirodoznanac, poznat po vidrama koje je iz Iraka donio u Škotsku i reintroducirao

96) Ministar smrti: Priča o Adolfu Eichmannu – Quentin Reynolds, Ephraim Katz i Zwy Aldou

97) Dance To The Piper – Agnes DeMille, poznata plesačica

98) Goodness Had Nothing To Do With It – Mae West, glumica, prva sex bomba (koja je snimila i dva rock-albuma)

99) Act One – Moss Hart, američki dramatičar, autor mnogih slavnih scenarija poput Pogodi tko dolazi na večeru i U grob ništa ne nosiš,

Christian Science

100) Science And Health With Key To The Scriptures – Mary Baker Eddy

101) Poems, Including Christ And Christmas – Mary Baker Eddy

Classical Works – klasici

102) Mir i Lisistrata – Aristofan

103) O prirodi- Lukrecije

104) Filozofija – Platon

105) Mitologija – Edith Hamilton

106) O pjesničkoj umjetnosti – Aristotel

107) Metafizika – Aristotel

108-111) Plutarchov život, tri od šest djelova, prijevod  Williama i Johna Langhornea

Kontra-kultura

112) Na putu do slave – Woody Guthrie

113) The Support Of The Mysteries – Paul Breslow

114) Paris Blues – Harold Flender

115) The Shook-Up Generation – Harrison E. Salisbury

Prijevodi

116) An Mands Ansigt – Arthur Miller

117) Independent People – Halldor Laxness

118) Mujer – Lina Rolan (s posvetom autora)

119) The Havamal, ed. D.E. Martin Clarke

120) Yuan Mei: kineski pjesnik iz 18. st. – Arthur Waley

121) Almanach: Das 73 Jahr – S. Fischer Verlag

Francuska književnost

122) Gospođa Bovary – Gustave Flaubert, dva izdanja

123) Djela – Rabelais

124) Vojvotkinja de Guermantes, Marcel Proust

125) Sodoma i Gomora – Marcel Proust

126) U sjeni procvalih djevojaka – Marcel Proust

127) U potrazi za izgubljenim vremenom- Marcel Proust

128) Zatočenica – Marcel Proust

129) Nana – Emile Zola

130) Drame – Moliere

Freud

131) Život i djelo Sigmunda Freuda – Ernest Jones

132) Pisma Sigmunda Freuda, uredio Ernest L. Freud

133) Glory Reflected – Martin Freud

134) Mojsije i monoteizam – Sigmund Freud

135) Uvjetovana refleksa terapija – Andrew Salter

Vrtlarstvo, ljubimci

136-137) The Wise Garden Encyclopedia, ed. E.L.D. Seymour (2 editions)

138) Landscaping Your Own Home – Alice Dustan

139) Outpost Nurseries – publicity brochure

140) Šume i more – Marston Bates

141) Kornjače – Julien Bronson

142) Knjiga o pčelama – Edwin Way Teale

143) Bakalar, mačke i civilizacija – Gary Webster

Humor

144) How To Do It, Or, The Art Of Lively Entertaining – Elsa Maxwell

145) Wake Up, Stupid – Mark Harris

146) Merry Christmas, Happy New Year – Phyllis McGinley

147) The Hero Maker – Akbar Del Piombo & Norman Rubington

148) How To Talk At Gin – Ernie Kovacs

149) VIP Tosses A Party, – Virgil Partch

150) Who Blowed Up The House & Other Ozark Folk Tales, ed. Randolph Vance

151) Snobs – Russell Lynes

Židovstvo (MM je prešla na židovstvo kada se udavala za Millera)

152) Oblici dnevnih molitvi

153) Sephath Emeth (Govor istine): Order Of Prayers For The Wholes Year In Jewish and English

154) The Holy Scriptures According To The Masoretic Text (inscribed to MM – Paula Strasberg, July 1, 1956)

Književnost

155) The Law – Roger Vailland, francuski književnik

156) Zgrada – Peter Martin

157) Sirene – Eva Boros, mađarska književnica

158) They Came To Cordura – Glendon Swarthout, američki knjižvnik

159) Sedmi križ – Anna Seghers, njemačka književnica, pisala o Drugom svjetskom ratu

160) Europsko obrazovanje – Romain Gary. francuski pisac i diplomat

161) Strike For A Kingdom – Menna Gallie, velška književnica

162) The Slide Area – Gavin Lambert, britanski pisac koji je živio u Hollywoodu

163) Žena koja je bila siromašna- Leon Bloy

164) Green Mansions – W.H. Hudson,  američki knjižvnik

165) The Contenders – John Wain, pisac, pjesnik

166) Najbolje riječi, ili, Što Voltaire nikada nije znao – Hans Jorgen Lembourn (napisao i “40 dana s Marilyn)

167) Priča o Esther Costello – Nicholas Montsarrat

168) Oh Careless Love – Maurice Zolotow (biograf MM)

169) Add A Dash Of Pity – Peter Ustinov, glumac i  knjižvnik

170) Američka tragedija – Theodore Dreiser (po kojem je snimljeno Mjesto pod suncem a MM se divila ulozi Elizabeth Taylor)

171) Znamen ratnika – Paul Scott, engleski književnik

172) The Dancing Bear – Edzard Schaper,  njemački književnik

173) Miracle In The Rain – Ben Hecht (koautor autobiografije o MM)

174) The Guide – R.K. Narayan, indijski pisac

175) Blow Up A Storm – Garson Kanin (kasnije napisao scenarij ‘Moviola’, u kojoj je lik po MM)

176) Jonathan – Russell O’Neill

177) Fowlers End – Gerald Kersh, američki  književnik

178) Hurricane Season – Ralph Winnett

179) The un-Americans – Alvah Bessie (kasnije napisao roman “The Symbol” koji se pomalo temelji na Marilyninom životu)

180) Đavolji odvjetnik – Morris L. West

181) On Such A Night – Anthony Quayle, o Drugom svjetskom ratu

182) Say You Never Saw Me – Arthur Nesbitt

183) Svi nagi heroji- Alan Kapener

184) Jeremy Todd – Hamilton Maule

185) Miss America – Daniel Stren

186) Fever In The Blood – William Pearson

187) Spartak – Howard Fast

188) Venetian Red – L.M. Pasinetti

189) Šalica čaja za gospodina Thorgilla – Storm Jameson

190) Six O’Clock Casual – Henry W. Cune

191) Mischief – Charlotte Armstrong (film ‘Don’t Bother To Knock’ snimljen je po ovoj knjizi)

192) Drvo Gingko – Sheelagh Burns

193) The Mountain Road – Theodore H. White

194) Three Circles Of Light – Pietro Di Donato, američki pisac

195) The Day The Money Stopped – Brendan Gill

196) The Carpetbaggers – Harold Robbins

197-198) Justine – Lawrence Durrell (2 izdanja, čitala za vrijeme snimanja “The Misfits”)

199) Balthazar – Lawrence Durrell

200) Brighton Rock – Graham Greene

201) Tajni agent – Joseph Conrad

202) The Unnamable – Samuel Beckett

203) Portrait umjetnika kao mladog psa  – Dylan Thomas

204) Hear Us O Lord From Heaven Thy Dwelling Place – Malcolm Lowry

Moderna

205) Krik i bijes/As I Lay Dying, – William Faulkner

206) Mala božja njiva – Erskine Caldwell

207) Ana Karenjina,Car Jones, Dlakavi majmun – Eugene O’Neill

208) Filozofija Schopenhauera – Irwin Edman

209) Filozofija Spinozae- Joseph Ratner

210) Dublinci – James Joyce

211) Odabrane pjesme- Emily Dickinson

212) Zbirka priča Dorothy Parker (Marilyna znanica )

213) Odabrani radovi – Alexander Pope

214) Crveno i crno – Stendhal

215) Život Michelangela – John Addington

216) Ljudski okovi- W. Somerset Maugham (režiser “Niagare” Henry Hathaway želio je snimiti film s  MM i Jamesom Deanom ali je na kraju snimljena verzija s Kim Novak i Laurenceim Harveyom)

217) Tri slavne francuske ljubavi (W. Somerset Maugham)

218) Napoleon – Emil Ludwig

219) Gospođa Bovary – Gustave Flaubert (drugi primjerak)

220) Pjesme i vilinske priče – Oscar Wilde

221) Alica u zemlji čudesa /Kroz ogledalo/Lov na Snarka,- Lewis Carroll

222) A High Wind In Jamaica – Richard Hughes

223) Antologija američke crne književnosti, uredio Sylvestre C. Watkins

Glazba

224) Beethoven: His Spiritual Development – J.W.N. Sullivan

225) Music For The Millions – David Ewen

226) Schubert – Ralph Bates

227) Glazbenici- Wallace Brockaway and Herbert Weinstock

Drame

228) The Potting Shed – Graham Greene

229) Politics In The American Drama – Caspar Nannes

230) Sons Of Men – Herschel Steinhardt

231) Jučer rođena – Garson Kanin (MM išla na audiciju ali je ulogu dobila Judy Holliday)

232) Untitled & Other Radio Drams – Norman Corwin

233) Trinaest — Norman Corwin

234) More –  Norman Corwin

235) Long Day’s Journey Into Night – Eugene O’Neill (drugi primjerak)

236) Best American Plays: Third Series, 1945-1951

237) Theatre ’52 – John Chapman

238) 16 slavnih europskih drama – Bennett Cerf i Van H. Cartmell

239) Sve drame Henryja Jamesa

240) 20 najboljih drama modernog američkog kazališta  – John Glassner

241) Elizabetijanske drame – Hazelton Spencer

242) Izbor kritičara – Jack Gaver

243) Moderne američke drame – Harlan Hatcher

244) The Album Of The Cambridge Garrick Club

Europska poezija

245) A Shropshire Lad – A.E. Houseman

246) Poezija i proza Heinricha Heinea – Frederich Ewen

247) Poetska djela Johna Miltona – H.C. Beeching

248) Poetska djela Roberta Browninga

249) Wordsworth – Richard Wilbur

250) Poetska djela Shelleyja

251) The Portable Blake – William Blake

252) William Shakespeare: Soneti, urednica Mary Jane Gorton

253) Pjesme Roberta Burnsa, urednici Henry Meikle & William Beattie

254) The Penguin Book Of English Verse, urednik John Hayward

255) Aragon: Pjesnik Francuskog otpora  – Hannah Josephson & Malcolm Cowley

256) Star Crossed – Margaret Tilden

Američka poezija

257 i 258) Collected Sonnets – Edna St Vincent Millay (2 izdanja)

259) Pjesme Roberta Frosta – Louis Untermeyer (s kojom se Marilyn sprijateljila dok je bila u braku s Millerom)

260) Poe: Pjesme – Richard Wilbur

261) The Life And Times Of Archy And Mehitabel – Don Marquis, novinar, humorist i pisac

262) The Pocketbook Of Modern Verse – Oscar Williams

263) Pjesme – John Tagliabue

264) Odabrane pjesme – Rafael Alberti

265) Odabrana poezija – Robinson Jeffers

266) Američki puritanci: njihova proza i poezija  – Perry Miller

267) Pjesme – Rainer Maria Rilke

268) Pjesnik u New Yorku – Federico Garcia Lorca

269) The Vapor Trail – Ivan Lawrence Becker (s posvetom Arthuru i Marilyn), pisao o Drugom svjetskom ratu

270) Ljubavne pjesme & ljubavna pisma za cijelu godinu

271) 100 modernih pjesama, urednik Selden Rodman

272) The Sweeniad – Myra Buttle, pseudonim Victora Purcella

273) Poetry: A Magazine Of Verse, Vol.70, no. 6

Politika

274) Zid između – Anne Braden

275) Korijeni američkog komunizma – Theodore Draper

276) A View Of The Nation – An Anthology : 1955-1959, urednik Henry Christian

277) Sudbina soijalista – Norman Thomas

278-279) Rededication To Freedom – Benjamin Ginzburg (2 primjerka)

280) The Ignorant Armies – E.M. Halliday

281) Commonwealth vs Sacco & Vanzetti, – Robert P. Weeks

282) Putovanje na početak – Edgar Snow

283) Kapital – Karl Marx

284) Lidice – Eleanor Wheeler

285) Studija o povijesti – Arnold Toynbee

286) Amerika pobjediva – Emmet John Hughes

287) The Unfinished Country – Max Lerner

288) Red Mirage – John O’Kearney

289) Background & Foreground – The New York Times Magazine: An Anthology, ed. Lester Markel (a friend of MM)

290) The Failure Of Success – Esther Milner

291) A Piece Of My Mind – Edmund Wilson

292) Istina o Minhenskoj krizi- Viscount Maugham

293) The Alienation Of Modern Man – Fritz Pappenheim

294) A Train Of Powder – Rebecca West, britanska književnica

295) Izbještaj iz  Palerma – Danilo Dolci

296) Vrag u Massachusettsu – Marion Starkey

297) American Rights: The Constitution In Action, – Walter Gellhorn

298) Noć – Francis Pollini

299) Prava ljudi – William Douglas

300) Porota još zasjeda – Irwin Davidson and Richard Gehman

301) Prvi stupanj – William Kunstler

302) Demokracija u Americi – Alexis De Toqueville

303) World Underworld – Andrew Varna

Molitve

304) Catechism For Young Children (1936., knjjiga koju je imala od djetinjstva)

305) Molitva mijenja stvari (1952, od Jane Russell)

306) Prorok – Kahlil Gibran

307) The Magic Word L.I.D.G.T.T.F.T.A.T.I.M. – Robert Collier

308) Prorok – Kahlil Gibran

309) His Brother’s Keeper – Milton Gross

310) Christliches ergissmeinnicht – K. Ehmann

311) And It Was Told Of A Certain Potter – Walter C. Lanyon (1922. vjerojatno njena dječja knjiga)

312) Bahai molitve , s posvetom

Psihologija

313) Čovjek protiv samog sebe- Karl A. Menninger

314) The Tower And The A-ss – Erich Kahler

315) Something To Live – Dorothea S. Kopplin

316) Man’s Supreme Inheritance – Alexander F. Matthias

317) The Miracles Of Your Mind – Joseph Murphy

318) Mudrost pijeska- Antoine de Saint-Exupery

319) A Prison, A Paradise – Loran Hurnscot

320) Čarolija vjerovanja- Claude M. Bristol

321) Peace Of Mind – Joshua Loth Liebman

322) The Use Of The Self – Alexander F. Matthias

323) Moć unutar tebe- Claude M. Bristol

324) The Call Girl – Harold Greenwald

325) Troubled Women – Lucy Freeman (poslije napisala ‘Zašto je Norma Jean ubila Marilyn Monroe’)

326) Relax And Live – Joseph A. Kennedy

327) Zauvijek mladi, zauvijek zdravi – Indra Devi

328) The Open Self – Charles Morris

329) Hipnotizam danas – Leslie Lecron & Jean Bordeaux

330) Maske Boga: primitivne mitologije – Joseph Campbell

331) Some Characteristics Of Today – Rudolph Steiner

332) Briga o bebama i djeci – Dr. Benjamin Spock (pub. 1958)

333) Aranžiranje cvijeća – Hazel Peckinpaugh Dunlop

334) Hugoov džepni rječnik: francusko- engleski i englesko-francuski

335) Govoriti francuski, za putnike i turiste  – Charles Kany & Mathurin Dondo

336) Rogetov džepni rječnik –  C.O. Mawson & K.A. Whiting

Religija (Zbog Arhura Millera prešla je na judeizam)

337) Što je Židov? – Morris Kertzer

338) A Partisan Guide To The Jewish Problem – Milton Steinberg

339) Priče rabina Nachmana, – Martin Buber

340) The Saviours Of God: Spiritual Exercises – Nikos Kazantzakis

341) Prorok – Kahlil Gilbran

342) Svitci s Mrtvog mora – Millar Burrows

343) Tajne knjige egipatskih gnostika  – Jean Doresse

344) Isus – Kahlil Gilbran

345) Memories Of A Catholic Girlhood, – Mary McCarthy

346) Zašto nisam kršćanin – Bertrand Russell

Ruska književnost

347) Uskrsnuće & druga djela – Lav N. Tolstoy

348) The Viking Library Portable Anton Čehov

349) Zapisi iz podzemlja – Fjodor M. Dostojevski

350) Zločin i kazna – Fjodor M. Dostojevski

351) Najbolje ruske priče: Antologija, urednik Thomas Seltzer

352) Drame  Antona Čehova

353) Dim – Ivan Turgenjev

354) Pjesme, proza i drame Aleksandra Puškina

355) Braća Karamazovi – Fjodor Dostojevski (knjigu su poslije našli u kutijama koje su ostale kod Millera)

Znanost

356) Naše poimanje vanjskog svijeta- Bertrand Russell

357) Common Sense And Nuclear Warfare – Bertrand Russell

358) Out Of My Later Years – Albert Einstein

359) Ljudi i atomi – William Laurence

360) Man Alive – Daniel Colin Munro

361) Doktor Pigmalion – Maxwell Maltz

362) Panorama: A New Review, ed. R.F. Tannenbaum

363) Everyman’s Search – Rebecca Beard

364) O zvijezdama i ljudima- Harlow Shapley

365) From Hiroshima To The Moon, – Daniel Lang

366) The Open Mind – J. Robert Oppenheimer

367) Seksualna impotencija u mušakaraca – Leonard Paul Wershub

Scenariji i komadi

368) Medeja – Jeffers Robinson

369) Antigona – Jean Anouilh

370) Zvono, knjiga i svijeća – John Van Druten

371) Žene – Clare Boothe

372) Jean od Lorrainea – Maxwell Anderson

Putopisi

373) Sawbwa i njegov tajnik – C.Y. Lee

374) The Twain Shall Meet – Christopher Rand

375) Kraljevstvo kamena – Consuelo De Saint-Exupery

376) Srce Indije – Alexander Campbell

377) Man-Eaters Of India – Jim Corbett

378) Jungle Lore – Jim Corbett

379) Moja Indija – Jim Corbett

380) Vrijeme u Rimu – Elizabeth Bowen

381) London – Jacques Boussard

382) New York State Vacationlands

383) Rusko puovanje- William O. Douglas

384) The Golden Bough – James G. Frazer

a tu je i “Star Crossed” , Marjorie Tilden, “The Twain Shall Meet” , Christopher Rand, A Shropshire Lad” – A.E. Housman…

Književnice

385) The Portable Dorothy Parker

386) Moja Antonia – Willa Cather

387) Lucy Gayheart – Willa Cather

388) The Ballad Of The Sad Cafe – Carson McCullers (prijatelj od Marilyn)

389) Kratke priče, Colette

390) The Little Disturbances Of Man – Grace Paley

Još knjiga koje znamo da je pročitala

391) Autobiografija Lincolna – Steffens

392-403) Biografija Abrahama Lincolna, Carl Sandburg, 12 knjiga

404) Mali princ – Antoine De Saint-Exupery (primjerak je poklonila Joeu poslije vjenčanja)

405) Pjesme W.B. Yeatsa

406) Mr Roberts – Joyce Cary

407) The Thinking Body – Mabel Elsworth Todd

408) Priprema glumca – Konstantin Stanislavski

409) Biblija

410) Biografija Eleanore Duse – William Weaver (njenu je fotografiju držala na polici)

411) De Humani Corporis Fabrica (Studija o strukturi ljudskog kostura) – Andreas Vesalius

412) Eseji – Ralph Waldo Emerson

413) Gertrude Lawrence kao gospođa A – Richard Aldrich

414) Laku noć, slatki prinče – Gene Fowler

415) Grčka mithlogija – Edith Hamilton

416) Kako režira Stanislavski – Mikhail Gorchakov

417) Oženio sam putolovinu- Olso Johnson

418) Važnost življenja – Lin Yutang

419) Pisma mladog pjesnika – Rainer Maria Rilke

420) Psychology Of Everyday Life – Sigmund Freud

421) Kiše dolaze – Louis Broomfield

422) Prava čovjek – Thomas Paine (filozof, pisac iz 18. stoljeća

423) Swanov put – Marcel Proust

424) Glumcu – Michael Chekhov (njen učitelj glume do 1950. do 1955.)

425) Kapetan Newman, dr. (knjiga o životu Dr. Ralpha Greensona dok je služio u Koreji; po njoj kasnije snimljen film)

426) Pjesme za Patriciu – Norman Rosten, posvetio pjesme svojoj kćerki

427) Izgubljena dama – Willa Cather (Marilyn je željela u svojo produkciji snimiti film ali je prijašnja adapatacija razočarala autporicu pa je povukla prava)

428) Žudnja za životom – Irving Stone

429) The Deer Park – Norman Mailer (Roman koji se događa u Hollywoodu, “lako ga impresionira moć” rekla je o toj knjizi a Norman je kasnije napisao nekoliko knjiga o njoj)

430) Pobunjeni čovjek – Albert Camus

i Knjiga fotografija Henri Cartier-Bressona, s posvetom

Naravno. Mnoge nedostaju.

Pripremila i napisala:

Sandra Veić Sukreški

Posted on 1. jun 2016., in Knjige, časopisi i pisci, Preporuka. Bookmark the permalink. 1 komentar.

  1. Very good blog post. I certainly love this website. Stick with it!

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

%d bloggers like this: